Main » 2010 » November » 13 » More na vatru nalozeno-zemlja raspukla
0:26 AM
More na vatru nalozeno-zemlja raspukla

Prevođenje Kur’ana

U vrijeme objave Kur'ana naučne spoznaje o univerzumu bile su ograničene i nije bilo lahko razumijevati ajete u vezi za kosmosom i njegovim fenomenima osim u okvirima limita tog vremena.
Danas znamo daleko više o univerzumu, pa i zbog te činjenice, proučavanje više od 1.000 ajeta koji govore o kosmosu, čovjeku i njegovoj okolini, može biti jedan od najznačajnijih aspekata Kurana. Tu činjenicu možemo koristiti kao sredstvo da’we, sredstvo kojim ćemo pozivati ljude da vjeruju u Allaha i da proučavaju Njegovu konačnu objavu ljudima, Kur'an. -

Prijevod i tumačenje ajeta 52:6 sure Et-Tur.
U suri Et-Tur (Kur’an, 52:6) Allah, dž.š, izriče zakletvu:
"We-l-bahri-l-mesdžur” što znači
'Tako mi mora na vatru naloženog.'
Ključna riječ u ovom ajetu jeste mesdžur, što može značiti naložen (na vatru), potpaljen ili napunjen, nabujao (more). U ovom razmatranju opredjeljujemo se za prvo značenje ove riječi a razloge ćemo prezentirati u tekstu.
Jezgro planete Zemlje veoma je vruće i izloženo je visokim pritiscima. Izvan tog područja nalazi se užareni žilavo-tečni materijal na kojem pliva Zemljina kora, debljine između 5 i 70 kilometara. U usporedbi sa zemljinom kuglom, nije deblja od ljuske jabuke. Taj užareni žilavo-tečni materijal ispod litosfere (čvrste Zemljine kore) zove se astenosfera i debeo je više stotina kilometara. Od jezgre Zemlje toplota se transferira prema njenim vanjskim slojevima. Užarena magma kôla ispod Zemljine kore potaknuta bržom rotacijom jezgre od vanjskog sloja Zemlje, te zagrijava dna mora i okeana, često probijajući podmorje kroz raspukline u zemljinoj kori i izlivajući se po morskom dnu.
Gore citirani ajet veoma slikovito opisuje stanje kakvo jest: užarena masa astenosfere je vatra, a mora i okeani iznad te vatre njoj su izloženi (na nju naloženi).
Kad su se naučnici spustili u more da prouče srednjookeanske grebene, ustanovili su da su oni sačinjeni od vulkanskih stijena. Takođe su pronašli da postoji mreža rasjelina koje presijecaju planetu, a iz kojih izbija magma, pri temperaturama koje prelaze 1000 stepeni C što je rezultat toga što su mora i okeani stvarno izloženi vatri (užarenoj astenosferi). Ovo je činjenica, koja je našem znanju postala dostupna tek u kasnim šezdesetim godinama dvadesetog vijeka.
Ranija tumačenja
Voda i vatra nepomirljive su, voda gasi vatru, a vatra tjera vodu da isparava, tako da je nemoguće na jednom mjestu imati i vatru i vodu. Zbog toga su rani komentatori Kur’ana u prvom redu smatrali da se citirani ajet vjerovatno odnosi na ahiret, zadnji dan, jer postoji ajet koji kaže: "Weiza-l-biharu sudždžiret”, što znači: "Kad mora budu zapaljena”. Ali, kontekst zakletve u suri "Et-Tur” u vezi je sa stanjem kakvo je sada. Odmah treba reći da se to ne može odnositi na ahiret, nego na postojeću situaciju. Oni su, zatim, počeli tragati za drugim značenjem riječi mesdžur, drugačijim od onoga "naložiti na vatru”.
Ta riječ je "sedždžere” , a ona može značiti "melā we keffā' (napunjeno vodom bez prelaska na kopno). Ovo je djelimično tačno, jer imamo mnogo primjera u historiji naše planete, kada su mora zahvatala više kopna nego danas. Takođe znamo da je maksimalna količina svježe vode uskladištena u formi ledenih kapa na polovima Zemlje, kao i na vrhovima visokih planina.
Ovoj ogromnoj količini svježe vode ne treba više od 4 do 5 stepeni C da se istopi, a 4 do 5 stepeni C ne predstavlja ništa značajno u klimatskim promjenama planete. Ako bi se te ledene kape istopile, nivo vode mora i okeana mogao bi se podići za 100 metara, a to bi bilo dovoljno da potopi većinu današnjih civilizacija koje leže blizu morskih obala. Komentatori su zato kazali da značenje "el-bahri-l-mesdžur” nije "mora naložena” , nego "more vodom napunjeno, koje ne prelazi na kopno”.
Interesantno je spomenuti da bosanski prevodioci, uglavnom na isti način prevode ovaj ajet, u smislu napunjenosti mora vodom. ('Tako mi mora napunjenog').
Takav prijevod teško je održiv zbog proste logike, jer ako postoji more to znači da u njemu mora biti voda. More ne može biti prazno! Ako je more prazno, onda ono ne postoji!
Obavezni smo dakle o značenju ovoga ajeta razmišljati na posve drugačiji način, način u čijem će argumentiranju glavni oslonac biti saznanja o građi naše planete i procesima koji se odvijaju ispod njene površine.


ZEMLJINE RASPUKLINE

Prijevod i tumačenje ajeta 86:12 sure Et-Tarik.
U dvanaestom ajetu sure 86 Allah dž.š. izriče zakletvu:
'We-l-erdi zati-s-sadi”, što znači
"Tako mi Zemlje pune raspuklina”.
Bosanski prevodioci Kur'ana citirani ajet ovako prevode:
Čaušević-Pandža: 'I tako mi Zemlje koja se rastvara (i iz koje niče).'
Korkut: 'I Zemlje koja se otvara da rastinje nikne.'
Karić: 'I Zemlje koja se rastinju otvara.'
Ključna riječ u ovom ajetu je sadea i ona znači pukotina, rasjelina, raspuklina.
Odmah se da zapaziti da se u ajetu ne spominje nikakvo otvaranje Zemlje, ne spominje se nikakvo rastinje i ne spominje se nikakvo nicanje.
Ajet je, ustvari, konstatacija ili iznošenje činjenica u vezi sa postojećim stanjem Zemljine kore.
Rani komentatori Kur’ana to su mogli shvatiti samo u smislu pucanja tla da bi iznikla biljka. Jednom, kad bacite sjeme u zemlju, a potom zalijete vodom, iz zemlje će izbiti mladica, onoga šta ste posijali, u svojoj punoj ljepoti. Sposobnost mladice da sama iznikne je čudo samo po sebi.
Ipak, pucanje tla, da bi iznikla biljka samo je jedan od aspekata značenja "zemlje pune raspuklina”.
Nakon drugog svjetskog rata, u potrazi za mineralima, naučnici su se spustili na dna mora i okeana. Na njihovo iznenađenje, ustanovili su da najveće dubine okeana nisu u centru, kao što se ranije vjerovalo, nego na periferijama, a da su najplići dijelovi okeana i mora u sredini. Dalja istraživanja otkrila su da je vanjski kameni sloj Zemlje na mnogim mjestima raspuknut i da se te raspukline i usjeci kreću u pravcu sjever-jug i istok-zapad, u svim pravcima i da su dugačke desetine hiljada kilometara i duboke 60 do 150 kilometara po čitavoj debljini kamene Zemljine kore. To omogućava rastopljenoj magmi ispod litosfere da dopre do dna mora i okeana. Iz tih pukotina ističe lava na površinu, gradeći planine usred mora, poznate kao srednjeokeanski grebeni. Najveći vrh na Zemlji je Mont Everest, čiji je vrh 8.812 m iznad nivoa mora. Međutim, na dnu okeana postoje uzdignuća, koja se dižu u visinu i preko 11 km.
Jedna od glavnih karakteristika naše planete jesu njene raspukline.
Na tim raspuklinama sudaraju se kontinentalne ploče i međusobno taru izazivajući zemljotrese i vulkanske erupcije.
One omogućavaju enormnim količinama rastopljenog stijenja da ističu i prave srednjookeanske grebene. Da Zemlja nema ovih raspuklina koje omogućuju prenos toplote iz unutrašnjosti prema Zemljinoj kori, život na Zemlji bio bi praktično nemoguć.
Čovjek se može zapitati kako je Poslanik, a.s, mogao znati te činjenice, obzirom da nikada nije bio na moru. Kako bi on to mogao znati, da ga nije obavijestio Allah, Stvoritelj? I zašto se Kur’an osvrće na činjenice koje su u vrijeme njegove objave bile nepoznate, a i za stoljeća koja će doći?
Allah je, u Svome vječnom znanju, znao da će doći vrijeme kada će naučnici otkriti ove činjenice, a onda shvatiti da je Kur’an riječ Njegova i da je Muhammed, a.s, pečat Njegovih poslanika.


literatura:
1. Mustafa Mlivo: 'Kuran, Prijevod Kurana, Tefsir, Mufehris', treće neobjavljeno izdanje
2. Prof. Zaghloul El-Naggar: 'Scientific signs in the Qur’an'
 
 
Category: dipl.ing Mustafa Mlivo | Views: 157 | Added by: Harun | Tags: dipl.ing Mustafa Mlivo | Rating: 0.0/0
Total comments: 0
Only registered users can add comments.
[ Registration | Login ]
ONLINE RADIO
youtubekanal
BannerFans.com
Kategorije Hadisa
Anketu
Klanjate li pet puta dnevno?
[ Rjezultat ]
Ukupno Glasove 216
Kalendar