Oholost i Skrusenost - 23 August 2012

Main » 2012 » August » 23 » Oholost i Skrusenost

6:37 AM Oholost i Skrusenost
Oholost (kibr na arapskom) je stanje u koje čovjek dolazi kada se smatra boljim i superiornijim od drugih. Ova negativna ljudska osobina je uzrok nesloge i mržnje u zajednici. U časnom Kur'anu mnogi ajeti govore o sudbini oholih: "Da mi se samo vratiti - dobra djela bih činio." Nikada! Dolazile su pouke Moje, pa si ih poricao i oholio se, i nevjernik si bio." ... A zar u džehennemu neće biti prebivalište oholih!? (K.39:58,59,60) I reći će se: Ulazite na džehennemske kapije, vječno ćete u njemu boraviti." Grozna li prebivališta za ohole." (K. 39:72) U jednom hadisu stoji: "U Džehennemu postoji dolina imena Sakar u kojoj će prebivati oholi. Njena žega je veća od čitave džehennemske vatre." Drugi hadis kaže: "Oholi će biti smanjen i po njemu će gazati svi ljudi sve dok se obračun na Sudnjem danu ne završi" Uznositost je samo za Allaha, s.v.t., jer On u časnom Kur'anu kaže: "Njemu ponos i dika na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri. (K.45:37) Jedan hadis kaže: "Allah je za Sebe izabrao ponos i uzvišenost, a ne za stvorove Svoje. On ih je učinio nedostupnim i zabranjenim za druge mimo Sebe i odabrao ih za veličinu svoju. On je bacioprokletstvo na onog među robovima Svojim koji se s Njim natječe u njima." Šejtan je džin, koji je bio smatran melekom zbog dužine ibadeta Allahu. Bio je u džennetu ali je zbog oholosti istjeran napolje. Kako čovjek koji je ohol može ući u Džennet, kada je zbog iste stvari melek iz njega istjeran? Uzroci oholosti Postoje mnogi razlozi za oholost. Poslanik Muhammed, s.a.v., kaže: " Da bude ohol i nadmen čovjeka tjera poniženje i niskost koje nalazi u sebi." Nedostatak samopoštovanja čini čovjeka oholim. Iblis je pitao: "Kako se neko ko je stvoren od vatre može pokloniti nekome stvorenom od gline? Nije moje da se poklonim čovjeku kojega Si stvorio od ilovače, od blata ustajalog" (K.15:33). Iblis je živio u uvjerenju da je njegova vrijednost ležala u tome što je stvoren od vatre. Padanje na sedždu pred nekim ko je stvoren od gline značilo bi poniženje. Međutim, njegova vrijednost nije bila u njegovom porijeklu, nego u pokornosti Bogu. Naređenje da padne na sedždu nije bilo napad na njegovu ličnost, nego ikušenje pokornosti Bogu. Kibr (oholost) prema Bogu On se otkriva putem čovjekovih radnji, razmišljanja, govora. Ohol je onaj ko misli da ima sve u svojim rukama. Kada mu uspije, zadovoljan je sobom. Ne pomišlja na Allaha, s.v.t., i ne kaže "elhamdullillah". Kada mu nešto ne uspije, ljut je na sebe i sebe optužuje. Ne kaže to je Allahova volja, On ima moć nad svim, biva kako On hoće. Ne traži da ga Allah uputi i ne traži od Njega pomoć. Često se čuje kako kaže "Ja sam to urado." ili "Ja ću to uraditi." Ne poštivati Božije propise i naređnja je oholost prema Njemu. Onaj ko je namjerno neposlušan, ne želi se pokoriti i ne uraditi dužnosti, a svjestan je da treba, je kafir ili nevjernik. Prvi nevjernik ovakve vrste je bio šejtan za koga nam časni Kur'an kaže: "A kada rekosmo melekima: 'Poklonite se Ademu!' - oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i postade nevjernik.'" (K.2:34) Drugi su oni koje ne ispunjavaju svoje dužnosti,ne iz prkosa, nego iz neznanja i slabosti. Oni neizvršavaju neka Allahova naređenja i propise, ali ih i ne poriču. Ovo su grešnici. Imam Husejn u dovi koju je učio Ebu Hamzu Simalija kaže: "Gospodaru moj! Nisam Te porekao kada sam Ti neposlušan bio; niti sam Tvoje naređenje olahko shvatio, niti tvoju prijetnju zanemario, niti Tvoju kaznu izazivao. Ne! Nego sam slučajno grešku učinio, šejtanom zaveden i željom savladan bio." Ne moliti, ne tražiti od Boga je kibr. Postoje ljudi koji ne mole ili ne osjećaju potrebu da mole Boga. Uzrok može biti neznanje o važnosti i djelotvornosti molitve (dove), ili osjećaj zadovoljnosti sa onim što se ima od materijalnih stvari. Ali zdravlje, dug život, .. sve ono što se ne može dobiti novcem, visokim položajem, prijateljstvom, itd., treba tražiti od Onoga koji može sve to dati. Imam Ali Zejnul Abidin kaže: "Ako želiš da ti Allah govori, onda uči Kur'an, a ako želiš da govoriš Bogu, onda Mu se obrati dovom (moli Ga)." Oholost prema Poslaniku, s.a.v.a. Smatrati se jednakim ili boljim od Božijih poslanika i ne biti spreman slijediti njihovo učenje je oholost. Na mnogim mjestima u časnom Kur'anu nalazimo primjere ljudi koji su potcjenjivali Poslanike svoga vremena. Kada je poslanik Musa, a.s., zajedno sa bratom Harunom, a.s., pozivao Faraona da vjeruje u Boga, on je odgovorio: "Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao imi, a narod njihov je roblje naše." (K.23:47) Poslanik Nuh, a.s., se žalio: "I kad god sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokrivali - bili su uporni i pretjerano oholi". (K.71:7) Na početku poslaničke misije, poslaniku Muhammedu, s.a.v., su prigovarali ovako: "I još kažu: "Trebalo ja da ovaj Kur'an bude objavljen nekom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada." (K.43:31) Oholost prema zadnjem Božijem Poslaniku, Muhammedu, s.a.v., i njegovim nasljednicima je oholost prema Bogu. Ljudi su Mu preko njih poslušni i preko njih im stiže znanje o Njemu kao i Njegova uputstva i naređenja. U ljudskoj historiji je nastupio period kada je zadnji Božiji čovjek (imam Mehdi, a.s.), Njegovom voljom i određenjem, sakriven od ljudi. Međutim, zahvaljujući naporima Imama Ehlulbejta, danas se među nama nalazi dovoljno znanja za uputu. Oholost prema ulemi je oholost prema Božijim Poslanicima, jer pomoću učenih drugi ljudi dolaze do pravilnog Sunneta, tumačenja časnog Kur'ana, islamskih propisa, itd. Poslanik Muhammed, s.a.v., kaže o učenim ljudima: "Ulema moga ummeta jednaka je poslanicima Benu Israila (Izraelćana)". Na drugom mjestu on, s.a.v.,kaže: "Ulema (učenjaci) su nasljednici poslanika.". U trećem hadisu Poslanik, s.a.v., kaže": "Ne poriči ono što učeni čovjek kaže, ne suprotstavljaj mu se i nemoj da ti bude odvratan. Umjesto toga voli ga, jer sigurno je ljubav prema njemu iskrenost dok mržnja prema njemu je dvoličnost. Svako ko uvrijedi alima, kao da je uvrijedio mene, a ko uvrijedi mene kao da je uvrijedio Allaha, a svako ko vrijeđa Allaha je na putu ka Džehnnemu.. Svako ko poštuje alima, kao da poštuje mene, onaj ko poštuje mene poštuje Allaha, a ko poštuje Allaha na putu je ka Džennetu" Imam Hasan Askari kaže: "Za onoga među učenjacima koji je u stanju čuvati sebe od grijeha, čuvati svoj din (vjeru), ne podlijegati, strastima i prohtjevima, koji je izvršava naređenja svog Gospodara - na ljudima je obaveza da ga slijede." Oholost prema drugim ljudima Ilmul-Ahlak (nauka o moralu) nam otkriva oholog čovjeka. To je onaj koji smatra sebe velikim, ali druge manje vrijednim i nedostojnim poštovanja. On je bolji od drugih u svemu i nikad neće dopustiti da bude upoređen s drugima. Gleda da bude obučen u odjeću po kojoj će se izdvojiti od drugih. Kada se kreće u skupini želi da je uvijek naprijed. Za sebe traži posebno mjesto da bude lahko upadljiv. Uvijek očekuje od drugih da ga prvi pozdrave i da mu ukažu poštovanje. Osjeća se uvrijeđen ako ga neko savjetuje i ne želi da prihvati savjet, a ako mu se dokaže da je u krivu, pokazuje ljutnju. Ne podnosi da se o nekome drugom pohvalno govori u njegovoj blizini, nego očekuje da bude hvaljen i da su mu drugi na usluzi čitavo vrijeme. Ako je imućan, izbjegava društvo siromašnih. Čak izbjegava klanjanje u džematu i druga vjerska okupljanja. Časni Kur'an o ovome slučaju kaže: "A kada mu se rekne: "Boj se Allaha!" - on onda iz inada griješi. Njemu je dosta Džehennem, a on je, doista, grozno boravište." (2:206) "I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog." (31: 18) Imam Džafer Sadik kaže: "Oholost je potcjenjivati druge i omalovažavati i ne smatrati važnim njihova prava koja imaju nad tobom.'' Na drugom mjestu isti Imam kaže: "Svako ko prezire druge i pokazuje nadmoćnost nad njima, je oholi tiranin."
Views: 1013 \| Added by: webmaster