---

Vjerniku koji ce ovih dana krenuti put Meke, s namjerom da hodocasti casna mjesta, da obavi peti rukn islama, ne može a da ne zakuca jace srce kada pomisli da ce, kao hadžija, biti jedan od dujufur-Rahman (gostiju Milostivog), da ce uskoro hodati po mjestima po kojima je hodao Allahov, dž.š, miljenik Muhammed, s.a.v.s, da ce hodati po mjestima po kojima su hodali ashabi, najodabranija generacija koja je ikada krocila na Zemlju, po mjestima koja su bila svjedok objave Kur‘ana, koja su bila svjedok zijareta naših predaka, naših majki i oceva, naših deda i nana, svih muslimana i muslimanki koji su živjeli na planeti Zemlji, a koji su se odazvali Allahovu, dž.š, pozivu da hodocaste to casno mjesto. Srce ne može ostati ravnodušno kada zna da se, odlukom da ide na hadž, odaziva pozivu Ibrahima Alejhisselama, našeg praoca, koji je prije više hiljada godina, po Allahovoj naredbi, ljude pozvao na hadž: ”I oglasi ljudima hadž: dolazice ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazice iz mjesta dalekih.” Srce hodocasniku, koji se sprema na put, još više zatreperi kada pomisli na videnje Ka‘be za koju Uzvišeni Allah kaže da je prvi hram podignut za ljude, koji je, uz to, i blagoslovljen i ljudima kao putokaz, stjecište i mjesto mira i sigurnosti ucinjen: ”Uistinu, prva Kuca (Hram) nacinjena za ljude je ona u Bekki, blagoslovljena je i putokaz ljudima.” ”I kad smo ucinili Kucu stjecištem ljudima i sigurnošcu...”

Kad svemu tome dodamo cinjenicu da ce hodocasnik imati priliku da klanja u Haremu, gdje je namaz sevapniji za sto hiljada puta, da ce, ako mu hadž bude primljen, vratiti se kuci cist od grijeha, kao što je bio na dan kada ga je majka rodila, tek tada možemo razumjeti zašto je srce hodocasnika tako uzavrelo, zašto se hodocasnik s tolikom radošcu sprema na hadž i zašto hodocasnik, cije srce imanom gori, uvijek želi da se Kabi vrati u novi zijaret, bez obzira koliko ju je puta vec posjetio. Zbog tih posebnih vrijednosti koje Meka ima Poslanik, s.a.v.s, nakon što je bio prisiljen da se iz nje seli, odlazeci s bolom i tugom je rekao: ”Tako mi Allaha, ti si najblagodarnija Allahova zemlja, Njemu najdraža. Da me nisu iz tebe protjerali, ja te ne bih napustio.”
Svako vjernicko srce teži Kabi zbog dove koju je Ibrahim, a.s, uputio Allahu, dž.š, ostavljajuci svoju suprugu Hadžeru i nejakog sina Ismaila pored Kabe ciji su temelji bili zatrpani. Allah, dž.š, je tu dovu primio, tako da od tog momenta vjernicka srca teže ka tom mjestu i posjecuju ga. Ibrahim, a.s, u svojoj je dovi rekao: ”Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvog casnog hrama, da bi, Gospodaru naš, namaz obavljali; zato, ucini da srca nekih ljudi ceznu ka njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.”

U posjeti Medini

Posjeta gradu ensarija, svijetloj Medini, koju hodocasnici ne propuštaju, još jedan je momenat koji vjernicko srce s nestrpljenjem ocekuje. A kako i ne bi kada zna da je to grad u kom je formirana prva islamska država - država istine i pravde, grad muhadžira i ensarija u kom se dobrota i darežljivost ensarijska još uvijek osjeca, grad u kom hodocasnici mogu posjetiti Poslanikovu, s.a.v.s, džamiju u kojoj je namaz sevapniji za hiljadu puta i u kojoj je džennetska bašca, grad u kom mogu iz blizine, sa metar-dva udaljenosti poselamiti Poslanika, s.a.v.s, u njegovu mezaru, te dvojicu njegovih vjernih ashaba i prvih halifa: Ebu Bekra i Omera, r.a, koji su ukopani tik pored Allahovog miljenika.

Susret s hodocasnicima svih rasa i staleža

Uz sve navedeno vjernik s nestrpljenjm ocekuje i susret sa hodocasnicima iz svih krajeva svijeta, intelektualcima i nepismenim, bogatašima i siromasima, bijelcima, crncima i ljudima drugih boja s kojima ce deveti dan zul-hidžeta stati na jednom mjestu - Arefatu, obuceni u dva bijela caršafa koji ce izbrisati sve razlike medu njima i tako ih podsjetiti da su te dunjalucke razlike relativne i da sve dunjalucke vrijednosti po kojima ljudi jedni druge vrednuju nestaju poput fatamorgane, kada se susretnu s istinom da je jedino relevantna ona vrijednost koja je važeca za buduci svijet, a to je bogobojaznost i takvaluk: ”Najugledniji kod Allaha je onaj ko je najbogobojazniji...” , zbog kojih je Uzvišeni Stvoritelj stvorio covjeka: ”Džinove i ljude sam stvorio samo da Me obožavaju.”

Prakticni primjer jednakosti medu ljudima


To jedinstvo i bratstvo na Arefatu, ta poruka koja uklanja sve natruhe nagomilane u ljudskim dušama, ucinili su taj dan najvažnijim danom za vjernike, danom kada vjernikov najveci neprijatelj šejtan i njegovi saveznici osjecaju poraz. Poslanik, s.a.v.s, je rekao: ”Nikada šejtan, izuzimajuci dan Bedra, nije viden žuci, poraženiji, bijedniji, niti ljuci kao na dan Arefata...”

Ni oni koji ostaju kod kuce nisu zaboravljeni


Mi koji cemo provesti dane hadža daleko od svetih mjesta, koji u tim danima necemo biti gosti Milostivog (dujufur-Rahman), nismo zaboravljeni od Njega, jer On je ucinio da prvih deset dana zul-hidžeta budu blagoslovljeni dani, cije blagodati i mi možemo iskoristiti. Poslanik, s.a.v.s, je o tim blagoslovljenim danima u mjesecu zul-hidždžetu rekao: ”Nema dana u kojima su dobra djela draža Allahu od ovih deset dana.” ”cak ni džihad na Allahovom putu, Allahov Poslanice”, upitali su. ”cak ni džihad na Allahovom putu, osim ako covjek u borbu krene sa svojim imetkom i ništa od toga ne vrati kuci.” Doduše, mi nemamo šansu koliku imaju hodocasnici, jer najvredniji posao koji se u tim danima može uraditi je, svakako, hadž i umra, ali možemo iskoristiti te posebno blagodarne dane da ucinimo što više dobrih djela koja su propisana u tim danima:

1) Post, a posebno dan Arefata, tj. dan uoci bajrama. Post je, inace, jedan od najvrednijih ibadeta, imajuci u vidu da Allah, dž.š, u hadisu-kudsijji kaže da je post Njegov i da ce On za njega nagradu dati, jer covjek ostavlja svoje strasti, jelo i pice radi Njega. Poslanik, s.a.v.s, je rekao: ”Koji god (Allahov) rob posti dan na Allahovom putu, Allah ce tim danom udaljiti njegovo lice od džehennemske vatre za sedamdeset harifa.” Posebno je, kako je naglašeno, za one koji nisu na hadžu, vrijedno postiti na dan uoci kurban-bajrama, na dan kada hadžije borave na Arefatu, pošto je Poslanik, s.a.v.s, za post u tom danu rekao da ce Allah, dž.š, za njega oprostiti grijehe za prošlu i sljedecu godinu.
2) Izgovaranje tekbira i spominjanje Allaha, dž.š, s obzirom da On, kako ulema tumaci, to istice u ajetu: ”...i kako bi Allahovo ime u odredene dane spominjali...” Ahmed prenosi od Ibn Omera, r.a, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Nema uzvišenijih dana kod Allaha, niti Njemu dražeg posla od onog uradenog u te dane, pa što više izgovarajte tekbir, tehlil i tahmid.”

3) ciniti što više dobrih djela, kao što su dobrovoljni ibadeti u vidu opcekorisnih poslova, pružanja pomoci ljudima, klanjanja dobrovoljnih namaza, davanja sadake, ucenja Kur‘ana, naredivanja dobra i odvracanja od zla itd. Nagrada za dobra djela u tim danima je veca, jer ih Allah, dž.š, više voli od onih koja su uradena mimo tih dana.
4) Prestanak s cinjenjem grijeha i pokajanje za sve grijehe.

5) Izgovaranje tekbira opcenito, a narocito tekbiri-tešrika za one koji klanjaju namaz u džematu, s pocetkom poslije sabaha na dan uoci bajrama.
6) Klanje kurbana, što je sunnet našeg praoca Ibrahima, a.s. Poslanik, s.a.v.s, prinio je u Medini, kao žrtvu, dva rogata ovna.

7) Da se osoba koja ce klati kurban (vlasnik kurbana) suzdrži od sjecenja noktiju i šišanja kose od pocetka zul-hidžeta pa sve dok ne zakolje kurban. Poslanik, s.a.v.s, je rekao: ”Kada vidite mladak zul-hidžeta i neko od vas htjedne da zakolje kurban, neka se suzdrži od skidanja dlaka i sjecenja noktiju.”
8) Odlazak na bajram-namaz sa svojom porodicom, ženom i djecom, onako kako su to cinile prve generacije muslimana. Ummu Atijje, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, dao da i punoljetne i djevojke koje su blizu punoljetnosti prisustvuju bajram-namazu, s tim što one koje su imale hajz nisu klanjale.”

9) Nastojanje da se blagdani provedu u hairli poslovima kao što je posjecivanje rodbine i komšija, te posvecivanje dodatne pažnje užoj porodici.
Uz cestitke onima koji su nanijetili da obave hadž upucujem dovu Uzvišenom Allahu, dž.š, da ocisti naše nijete i primi naša dobra djela. Amin!