Poslanikove s.a.v.s. riječi:"Čovjek od svog namaza ima samo onoliko koliko je svjestan u njemu bio" aludiraju na to da klanjač prisno razgovara sa svojim Uzvišenim Gospodarom dok je u namazu,i da povezuje namaz sa skrušenošću i prisustvom srca.

Riječi Allaha dz.s.:"..sve dok ne budete znali sta izgovarate"en-Nisa,205 izražavaju razlog zabrane u ustrajnom nemaru, duboko okupirani šejtanskim došaptavanjima i ovosvjetskim mislima. Namaz je stanje ovisnosti i poniznosti.

Kakvo je to moljenje Allahovim dž.š.riječima:"Uputi nas na Pravi put,.."el-Fatiha,5 kada je srce nemarno, i ako je bez namjere da to bude ponizna molba i dova. Rukuom i sedždom namjerava se pak potpuno iskazivanje poštovanja. Allah dz.s.kaze:"Do Allaha nece doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će mu stići bogovojaznost vaša."el-Hadzdz,37

Muaz ibn Džebel veli:"Ko u namazu hotimično sazna ko mu je na desnoj, a ko na lijevoj strani, taj nema namaza." A nizom prenosioca se također, od Poslanika s.a.w.s. prenosi da je rekao:"

Prisustvo srca je duh namaza, a najmanje u čemu opstaje duh jeste prisustvo srca kod početnog tekbira, a ako ga ni tada nema, namaz je propao.