Main » 2011 » September » 29 » Alija b. Ebi Talib, radijAllahu anhu, Poslanikov, sallAllahu alejhi we sellem, bratić
9:55 PM
Alija b. Ebi Talib, radijAllahu anhu, Poslanikov, sallAllahu alejhi we sellem, bratić
konjanik-sablja-mushaf-330

Alija je rastao u Poslanikovoj, sallAllahu alejhi we sellem, kući, pod njegovim okriljem i Hatidžinom nježnošću. Bio je obasut pažnjom i ljubavlju, odgajan besprijekorno, pod Poslanikovim, sallAllahu alejhi we sellem, nadozorom,

pa je on poprimio najplemenitije i najuljudnije karakteristike okoline koja ga je okruživala. Hatidža, radijAllahu anhu, nije škrtarila na njemu. Pružala mu je jednaku pažnju kao i svojim četirima kćerima i jednako ga obasipala nježnom roditeljskom ljubavlju. To nije ništa čudno, jer je Hatidža voljela svakoga ko voli Allahovog Poslanika i pomagala je svakome ko je njemu pomagao.

Ko vam učini dobro, nagradite ga

Resulullah, sallAllahu alejhi we sellem, nije zaboravio s koliko dobrote, brige i pažnje ga je odgajao njegov amidža u ranom djetinjstvu. Zato mu je u njegovim teškim danima to nesebično uzvratio, preuzevši brigu nad amidžinim sinom Alijom. Time je velikodušno Poslanik svoga amidžu rasteretio dijela odgovornosti koju je imao izdržavajući brojnu porodicu.

l djeca shvaćaju što je istina

Unatoč tome što je Alija još bio mali dječak, znao je svojim pogledom punim zahvalnosti, uzvratiti za pruženu ljubav i sve lijepo što mu je učinjeno. Allah, dželle šanuhu, je obdario Aliju visokim stupnjem inteligencije i ispravnim životnim stavom, te je od malena bio upućen na put istine i dobrote. Kada je bio dječak promatrao je svoga amidžića i Hatidžu kako obavljaju namaz i čine neke pokrete koje isprva nije shvaćao. Želio je shvatiti o čemu se radi i nije dugo čekao. Ubrzo je doznao da je Allah poslao svoga Poslanika ljudima da bi ih spasio od neznanja, nevjerstva i idolopoklonstva, i naučio ih da shvate jednoću Allaha (Vahdanijjet), iman i istinu.

Nije trebao taj dječak dugo razmišljati; ubrzo ga je Allah uputio prema istinskoj vjeri islamu. Otvorio je svoje srce Allahovim riječima koje je izgovarao njegov amidžić, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem. Tako i on stade pokraj Poslanika da klanja namaz s dubokom pokornošću Gospodaru svjetova, a nije mu bilo još ni osam godina.

l dijete zna šta su ustrajnost i strpljenje

Možda je nekome od vas palo na pamet pitanje: "Zar nije za to saznao Alijin otac, koji je bio nevjernik?"

Da, doprla je ta vijest do njegovog oca. No, Ebu Talib je, unatoč svome nevjerovanju, dobro znao da je njegov bratić Muhammed u pravu i da je Božija Poruka istinita. Zato je rekao svome sinu o Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem: "On te upućuje samo na dobro, stoga se drži toga i ustraj u njegovoj vjeri!"

Od tada je Alija bio još hrabriji i ustrajniji u vjeri, jer je dobio podršku i blagoslov svog oca. On je bio prvi među svojim vršnjacima kojemu se islam, kao istinska vjera, duboko urezao u srce, te je s Poslanikom sudjelovao u širenju islama. Stoga je i on morao, kao dijete, prolaziti kroz sve prepreke i teškoće koje su se pojavljivale na putu Objave. Kažite kao što je Alija rekao: "Bože, dopusti da i mi budemo od onih koji šire tvoju Objavu, da budemo pokorni i ponizni, oni koji se ne boje nikoga osim Tebe!"

Okrutnost nepravednog bojkota

Mali Alija je bio iz porodice Beni Našima, koji su podnijeli teret bojkota od strane Kurejšija. Bili su izolirani od svih ostalih, ljudi najednom brežuljku u Mekki, snoseći nepravdu, žestinu gladi i patnje. Taj bojkot je trajao tri godine. To nije bilo malo. Jeli su lišće s drveća, kojeg i nije bilo u izobilju. Stalno se čuo plač gladne djece. Od njihovih jecaja bi se i kamen smekšao, ali srca kurejšijskih kafira su ostala ledena i tvrda od kamena. Sve je to i mali Alija pretrpio.

Došao je trenutak olakšanja i sreće, prestao je bojkot. Aliji još nije bilo dvanaest godina, a već je bio prekaljeni borac. Sreća nije bila dugog vijeka, jer je slijedila godina žalosti! Umro je Alijin otac, Ebu Talib, i umrla je Hatidža, žena njegovog amidžića Muhammeda sallAllahu alejhi we sellem.

l junaštvo ima svoje granice

Okusio je Alija, zajedno sa Resulullahom, sallAllahu alejhi we sellem, gorčinu tuge i osjetio bol i veliku nevolju od zlostavljanja što su ga Kurejšije nad muslimanima još više pojačali nakon Ebu Talibove smrti.

Allah, dželle šanuhu, je htio smanjiti muke svojih vjernih robova u Mekki, pa ih uputi da izbjegnu u Medinu. Kurejšije su odlučile ubiti Muhammeda prije njegova odlaska. No, Resulullah, sallAllahu alejhi we sellem, je za to doznao od Džibrila, alejhis-seiam. Naredio je svom amidžiću Aliji da spava u njegovom krevetu te noći kada su zavjerenici nakanili izvršiti atentat. Time je nastojao zavarati Kurejšije da je u svojoj kući dok se udalji iz grada. Osim toga, morao je Alija obaviti nešto jako važno - vratiti za svoga amidžića Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, stvari, koje su bile čuvane u Poslanikovoj kući, njihovim vlasnicima.

Alija je morao te stvari vratiti, bez obzira na to jesu li njihovi vlasnici među onima koji su htjeli ubiti Resulullaha, sallAllahu alejhi we sellem.

Vječno pobratimstvo

Nevjernici su bili jako iznenađeni kad su zatekli Aliju u krevetu onoga koga su htjeli ubiti. Bili su zatečeni i razočarani.

Nasmijao se Alija. Bio je sretan što se njegov amidžić spasio. Ubrzo je i on pošao za Allahovim Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, nakon što je obavio zadatak, da vrati stvari njihovim vlasnicima. Kada se pojavio pred Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, u Medini, sreća je ušla u njegovo srce. Božiji Poslanik je pružio ruke prema Aliji i rekao ashabima: "To je moj brat!"

Najdivnije je pobratimstvo ono koje je Poslanik učinio sa svojim ashabima Muhadžirima i Ensarijama u želji da olakša teret siromašnima i pojača iman među vjernicima činom bratimljenja. To bratimljenje je gotovo neviđeno u povijesti ostalih objava uopće. Od tada je Alija zauzeo veoma visok položaj kod Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, a to je i zaslužio.

To je još jedan junak

Zamislite sada se nalazite pred dvjema vojskama za vrijeme velike bitke na Bedru i promatrate dvoboj mačevima. Vidjet ćete jednog mladića, Aliju, i njegovog amidžu Hamzu, kako izlaze na dvoboj s junacima Kurejša. Nećete trebati dugo čekati da biste vidjeli kako Alija i Hamza svladavaju svoje protivnike. Bili su junaci mačevanja u toj bitki.

Ili, kada biste vidjeli Aliju pri opsadi na Hendeku, kad mu je na mejdan izašao Amr ibnu Vud El-Amiri, čovjek kojemu se niko nije usudio suprotstaviti. On je najiskusniji borac među kafirima i najstariji među njima. Alija je njega herojski savladao i ubio. Učite tekbir s muslimanima, jer je Alija pobijedio!

Nemojte ni pitati o herojstvu Alijinom u bitki na Hajberu, protiv židova. Unaprijed mu je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao radosnu vijest da će pobijediti, nakon što mu je uručio islamski bajrak. Alija je s vojskom navalio na utvrde Hajbera i preduhitrio židovske junake, te ih savladao. Alijin herojski poduhvat u bitki za Hajber omogućio je muslimanima, uz Allahovu pomoć, veliku pobjedu.

l junak ima pravo da se veseli

Uskoro je Alija navršio dvadeset i pet godina života. Protekle godine svjedoče o čvrstini Alijinog imana i junaštvu koje se ne zaboravlja. Došlo je vrijeme da nakon svih tih pobjeda okusi slast velike nagrade i dar koji niko nije imao sreće da dobije osim njega. Njegov amidžić Resulullah, sallAllahu alejhi we sellem, mu je darovao najljepšu, najmlađu i najmiliju kćer, mjezimicu svoje majke i oca, sallAllahu alejhi we sellem. Njeno ime je Fatima, a nadimak Ez-Zehra (Cvijet). Postala je Alijina žena. Bila je neizmjerno sretna udavši se za takvog gaziju i heroja. On je Poslanikov, sallAllahu alejhi we sellem, bratić. Koja djevojka ne bi htjela biti žena junaka Objave i imana!?

Odgoj mladih lavova

Allah, dželle šanuhu, im je podario divnu djecu: Hasana, Husejna, Zejneb i Ummu Kulsum, radijAllahu anhum. Njihov djed, Resulullah, sallAllahu alejhi we sellem, je jako volio ovu porodicu. Poklanjao je ovoj djeci, svojim unučadima, izuzetnu pažnju. Često ih je znao zabavljati, tako da je saginjao leđa, a mališani su se na njih radosno penjali. To četvero djece bilo je u središtu pažnje svojih brižnih roditelja koji su im pružali najuzoritiji odgoj. Stoga je njihovo ponašanje bilo za svaku pohvalu, u tome su bili slični na svoga djeda.

Roditelji su bili neizmjerno ponosni na njih, njihovom ponosu ništa nije bilo ravno. U svojoj velikoj sreći su bili i velikodušni. Često su svoju hranu nesebično davali gladnima, siročadi i zarobljenicima. O njihovoj darežljivosti svjedoči i Allahov govor:

"hranu su davali - mada su je i sami željeli - siromahu, siročetu i zarobljeniku!" (Prijevod značenja, LXXVI; 8)

Povijest mu mu je odala priznanje

l tako teku dani. Alija, radijAllahu anhu, sudjeluje u svim bitkama s Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, osim u pohodu na Tebuk, zato što je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, njega odredio da ostane kao njegov zamjenik u Medini. Alija je inače bio nerazdvojiv od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem. On mu je bio najbliži po rodu i imanu. Nije ga ostavljao ni tren kada se pred kraj života razbolio. Alija, radijAllahu anhu, je shvatio da se zadatak Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, završio, pa mu je zato srce bilo puno bola i tuge, a oči pune suza, jer će se Resulullah, sallAllahu alejhi we sellem, uskoro preseliti na Drugi svijet.

l došao je dan velike žalosti, umro je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem. Alija se u dubokoj tuzi pobrinuo oko pokopa Resulullaha, sallAllahu alejhi we sellem. Podnio je i zakletvu na vjernost Ebu Bekru, kao halifi. Družio se s njim, a potom sarađivao s Omerom i Osmanom, radijAllahu anhuma. Bio je važna i cijenjena osoba koja je svojim korisnim savjetima i usmjeravanjem pomagala u rješavanju problema i teškoća koje su došle poslije smrti Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem. Alija je bio najistaknutiji u poznavanju fikha, fetve i prava. O tome potvrđuje Aiša, radijAllahu anhu, i kaže da je on čovjek koji najviše poznaje Sunnet, Kur'an i njegove ajete.

"Lažne glasine su teže od ubijanja!" (Prijevod značenja, II; 191)

Da ne bi došlo do pogoršavanja situacije koja je nastala nakon ubistva Osmana, radijAllahu anhu, Alija je pristao da se prihvati halifata, ako mu najveći ashabi polože zakletvu. Unatoč tome, što je on poslao svoja dva sina, Hasana i Huseina, da brane halifu Osmana, prije nego što je ovaj bio ubijen, kolale su glasine protiv Alije, kao što su bile i protiv Osmana. Do toga je došlo usljed neslaganja Alije i nekih ashaba, predvođenih Aišom, Majkom Pravovjernih, radijAllahu anhu.

Alija je zapao u više nezavidnih situacija, i to zbog priča koje su bile daleko od istine. Bio je primoran da se bori protiv onih koji su mu se suprostavili (bitka na devi). Pobijedio ih je kraj Basre i vratio je Aišu, radijAllahu anha, u Medinu, nakon što je to platio smrću velikog broja ashaba, kao što su Talha i Zubejr, radijAllahu anhuma.

Lažne glasine imaju posljedice

Jedna od najvećih teškoća za Aliju je bio stav Muavije, namjesnika Sirije, koji je tražio od novog halife da se odmah pronađu i kazne ubice prijašnjeg halife Osmana, radijAllahu anhu, što u tom trenutku nije bilo moguće. Predvodio je veliku vojsku u rat protiv halife Alije, radijAllahu anhu. Došlo je do bitke kod Siffina, na obali Eufrata.

Jedna od poznatih Alijinih osobina bila je staloženost i prisutnost duha. Pazio je da ne dođe do krvoprolića, kako ne bi stradao veliki broj ljudi, lako je uložio veliki napor da do toga ne dođe, i kada je pobjeda bila skoro na njegovoj strani, nasjeo je lukavstvu svojih protivnika koji su time nastojali izbjeći poraz. Uslijed toga, došlo je do podvajanja u redovima Alijine vojske. Odvojila se grupa ratnika koji nisu prihvatili protivnički prijedlog. Ta grupa je kasnije nazvana Haridžije (EI-Havaridž). Ona se odmetnula od svoga vođe Alije, koji ih je pokušao na lijep način vratiti na pravi put da bi se izbjeglo međusobno ubijanje. Oni su to odbili tražeći sukob na bojnom polju. S njima se sukobio u bitki En-Nehrevan, istočno od Tigrisa i gotovo ih iskorijenio.

Lista šehida je otvorena

Alija je prenio glavni grad hilafeta iz Medine u Kufu. Na žalost, nakon pet godina, veliki je junak ubijen s leđa, na izdajnički i kukavički način, kao što se dogodilo i njegovim prethodnicima, halifama Omeru i Osmanu, radijAllahu anhuma. Omera je ubio Ebu Lu'lue, medžusija, a Osman je ubijen nakon raspirivanja mržnje židova Abdullaha ibnu Sebe'e.

Sad je pao i Alija, od ruke jednog haridžije. Zvao se Abdurrahman ibnu Muldžim. On se želio osvetiti Aliji za svoj poraz u bitki En-Nehrevan. l tako je izdajica uspio teško raniti Aliju, radijAllahu anhu, s leđa, udarcem sablje po glavi, za vrijeme dok je Alija, radijAllahu anhu, obavljao sabah namaz, dana 12. ramazana, 40. godine po Hidžri.

Alija, radijAllahu anhu, je umro kao šehid, nakon nekoliko dana, pošto je bio ranjen u šezdeset i trećoj godini života. Pokopan je pokraj Kufe, uz veliku tugu i žalost njegovih sinova Hasana i Husejna, radijAllahu anhum, i svih muslimana, širom islamske države.

Views: 207 | Added by: webmaster
Total comments: 0
Only registered users can add comments.
[ Registration | Login ]
ONLINE RADIO
youtubekanal
BannerFans.com
Kategorije Hadisa
Anketu
Klanjate li pet puta dnevno?
[ Rjezultat ]
Ukupno Glasove 216
Kalendar