---

 

Čuo sam Poslanika s.a.w.s. kako veli : "Slagati na me nije kao slagati na bilo koga drugoga. Ko na me namjerno slaže neka sebi pripremi mjesto u vatri!”

Jednoga dana dok je Poslanik s.a.w.s. bio sa ljudima došao mu neki čovjek i rekao : "Šta je iman?”
- Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, u susret s Njim, Njegove poslanike i proživljenje – reče mu on.
- Šta je islam?
- Islam je da robuješ Allahu i da Mu nikoga ravnim ne smatraš, da obavljaš namaz, daješ propisani zekat i postiš ramazan.
- Šta je ihsan (dobročinstvo)?
- Da Allahu robuješ kao da Ga vidiš, jer, ako Ga ne vidiš, On vidi tebe.
- Kada će Sudnji dan?
- Upitani o njemu ne zna više od onoga koji pita, a izvijestit ću te o njegovim predznacima: kada robinja rodi svoga gospodara i kada se nepoznati čobani deva budu natjecali u visini svojih građevina. To spada u pet stvari koje ne zna niko sem Allaha.
Potom je Poslanik s.a.w.s. proučio: "Uistinu je kod Allaha znanje o Času…”
Čovjek se zatim udaljio.
- Vratite ga – reče Poslanik s.a.w.s.
Ali, ne vidješe ništa, te im on reče: "Ovo je bio Džibril; došao je da ljude poduči vjeri.”

Božiji Poslanik s.a.w.s. je rekao : "Islam je sazdan na pet stvari: svjedočenju da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Božiji poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, hadžu i postu ramazana.

Iman ima šezdeset i nekoliko ogranaka, a stid je jedan od ogranaka imana.
(U drugim predajama hadisa spominje se sedamdeset i nekoliko ogranaka, od kojih je najviši izgovoriti "La ilahe illallah”, a najniži ukloniti sa puta ono što smeta ljudima. Hadis, dakle upućuje na činjenicu da iman obuhvata cjelokupnu čovjekovu aktivnost. Tek kada su svi ogranci prisutni, stablo je kompletno i može dati polodove.)

Jednom su rekli : "Božiji poslaniče, čiji islam je najbolji?”, a on je rekao: "Onoga od čijeg jezika i ruke su sigurni muslimani.”

Ko bude posjedovao tri osobine, osjetit će slast imana :
- da mu Allah i Njegov poslanik budu draži od svega mimo njih,
- da nekog covjeka voli samo u ime Allaha, i
- da mu bude mrsko vratiti se u nevjerovanje kao što mu je mrsko da bude bačen u vatru.

Niko od vas neće biti potpuni vjernik sve dok svome bratu ne bude volio ono što i sebi.

Božiji poslanik s.a.w.s. je rekao : "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ne uznemirava svoga komšiju; ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ugosti svoga gosta; ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori što je dobro ili neka šuti!”

Ko bude imao četiri osobine, bit ce potpuni munafik, a ko bude imao neku od njih, imat će osobinu munafika, sve dok je ne napusti:
- da iznevjeri kada mu nešto bude povjereno,
- da laže kada govori,
- da prekrši kada se obaveže, i
- da pretjera i odstupi od istine kada se spori.

Božiji poslanik s.a.w.s. je rekao : "Kada čovjek rekne svome bratu po vjeri "nevjerniče”, onda se to odnosi na jednoga od njih”.

Klanjao nam Božiji poslanik s.a.w.s. sabah na Hudejbiji nakon kiše koja je pala prethodne noći. Završivši, okrenuo se ljudima i rekao: "Znate li šta veli vaš Gospodar?” Prisutni rekoše "Allah i Njegov poslanik najbolje znaju”.
- Rekao je: "Neki od Mojih robova su osvanuli kao vjernici u Me, a neki kao nevjernici. Ko je rekao "Kiša je pala zahvaljujući Allahovoj dobroti i milosti”, – taj vjeruje u Me, a ne vjeruje u zvijezde. A ko je rekao "Kiša je pala zbog te i te zvijezde”, – taj ne vjeruje u Me, a vjeruje u zvijezde”.

Božji poslanik s.a.w.s. pitan o tome koje je najbolje djelo, pa je rekao: "Vjerovanje u Allaha i Njegovog poslanika”. Potom mu je rečeno:
- Šta slijedi?
- Džihad na Allahovom putu.
- A potom?
- Ispravan hadždž.

Pitao sam Poslanika s.a.w.s. : "Koje djelo je najmilije Allahu?”
- Namaz na vrijeme obavljen.
- A zatim?
- Dobročinstvo roditeljima.
- A potom?
- Džihad na Allahovom putu.
To mi je rekao, a da sam tražio još, on bi to učinio.

Hoćete li da vas izvijestim o najvećim od velikih grijeha?
- Svakako, Božji poslanice!
- Allahu nekoga ravnim smatrati i biti nepokoran roditeljima.
Bijaše naslonje, sjede, pa rece:
- Da, i govorenje laži.
Zadnje riječi je dugo ponavljao, dotle da smo u sebi počeli govoriti: "Da hoće ušutjeti!”

Čuvajte se sedam upropaštavajućih stvari!
- Koje su to stvari, Božji poslaniče?
- Pripisivanje Allahu druga, sihr, bespravno ubijanje nekoga čije je ubijanje zabranio Allah, jedenje kamate, jedenje imetka siročeta (jetima), bježanje sa bojnog polja i potvaranje neporočnih i nedužnih vjernica.

Božji poslanik s.a.w.s. je rekao: "U najveće grijehe spada i to da čovjek proklinje svoje roditelje”.
- Božji poslanice, kako će čovjek proklinjati svoje roditelje? – neko reče.
- Tako što ce psovati i vrijeđati nečijeg roditelja, pa ce ovaj vrijeđati i psovati njegove.

Trojicu Allah neće pogledati na Sudnjem danu, niti ce ih očistiti; njih čeka velika patnja:
- čovjeka koji na putovanju imadne višak vode, pa ga uskrati putniku-namjerniku,
- čovjeka koji prisegne na vjernost vladaru iskljucivo iz ovosvjetskih interesa, pa ako mu ovaj nešto od toga priušti bude zadovoljan, a ako ne onda se srdi, i
- čovjeka koji nakon ikindije izloži svoju robu, pa rekne :”Tako mi Allaha, osim koga nema boga, dao sam za nju toliko i toliko”, pa mu neko povjeruje.
Potom je proučio ovaj ajet: "Zaista oni koji kupuju neznatnu korist za Božju obavezu i svoje zakletve…”

Ko se baci sa brda u provaliju pa se ubije u džehennemsku ce vatru, u kojoj ce se navijeke survavti. Ko ispije otrov pa se otruje imat će otrov u ruci u vatri džehennemskoj i vječno će ga srkati. Ko se ubije nožem imat će ga u ruci i njime će se vječno u stomak bosti u vatri džehennesmkoj.

Allah je propisao šta je dobro, a šta loše, pa to jasnim učinio. Stoga, ko poželi da učini dobro, ali ga ne učini, Allah mu ga kod Sebe upiše kao potpuno dobro djelo. Ko ga poželi učiniti, pa ga učini, Allah mu ga upiše kao deset dobrih djela pa sve do sedam stotina puta uvećanog i višestruko više. A ko poželi da uradi loše djelo, pa ga ne uradi, Allah mu to kod sebe upiše kao potpuno dobro djelo. Ko ga, pak, poželi učiniti i učini ga, Allah mu ga upiše kao jedno loše djelo.

Da neću otežati svome ummetu – ili ljudima – naredio bih im čišćenje zuba pri svakom namazu.

Prirodno je pet stvari : obrezivanje, odstranjivanje dlaka sa stidnih mjesta, odstranjivanje dlaka ispod pazuha, rezanje noktiju i skraćivanje brkova.

Kada čujete poziv (ezan) govorite ono što govori muezzin.

Ušao Poslanik s.a.w.s. u džamiju, a ušao i neki čovjek i klanjao, pa prišao i nazvao Poslaniku s.a.w.s. selam. Poslanik s.a.w.s. mu uzvrati selam, pa reče :”Vrati se i klanjaj, jer nisi klanjao!” On klanja, potom dode i nazva selam Poslaniku s.a.w.s., a on mu reče: "Vrati se i klanjaj, jer nisi klanjao!” I tako tri puta, te ovaj reče: "Tako mi Onoga koji te poslao sa Istinom, ne znam drugačije, nauči me.”
- Kada staneš klanjati, donesi tekbir. Potom uči iz Kur’ana ono što ti je lahko. Onda učini ruku’ i pri tom se umiri. Zatim se podigni dok se ne uspraviš stojeći, pa učini sedždu i pri tom se umiri. Podigni se onda i umiri sjedeći, pa učini sedždu umirujući se pri tom. A onda čini tako u cijelom svom namazu.

Zar se neko od vas ne boji kada digne glavu prije imama da mu Allah glavu ne učini magarećom glavom” – ili- "da mu Allah njegovo obličje ne učini magarecim?

Kada žena nekoga od vas zatraži dozvolu da ode u džamiju, neka je ne sprečava.

Došao neki čovjek Božjem poslaniku s.a.w.s. i rekao: "Božji poslanice, tako mi Allaha, ja izostajem sa jutarnjeg namaza zbog tog i tog koji nam odulji”.
Nisam nikada vidio Poslanika s.a.w.s. srditijeg prilikom savjetovanja nego tog dana. Rekao je: "Ljudi, ima među vama onih koji rastjeruju. Ko od vas bude klanjao ljudima neka skrati, jer među njima ima starih, bolesnih i onih koji imaju nekakvu drugu potrebu”.

Klanjali smo za Poslanikom s.a.w.s. Kada bi on rekao "Semi’ allahu linem hamideh” niko od nas ne bi sagnuo leđa dok Poslanik ne bi spustio čelo na tle.

Dato mi je pet stvari koje nisu date nijednom poslaniku prije mene :
- potpomognut sam strahom na mjesec dana hoda,
- zemlja mi je učinjena mjesto za obavljanje namaza u čistom, pa koga god iz mog ummeta zadesi namaz bilo gdje neka klanja,
- dopušten mi je ratni plijen,
- svaki poslanik je slat samo svom narodu, a ja sam poslat svim ljudima, i
- dato mi je pravo zauzimanja za griješnike (šefa’at).

Ummu Habiba i Ummu Seleme spominjale crkvu koju su vidjele u Abesiniji, a u kojoj su bili slike i kipovi. Spomenule su to i Poslaniku s.a.w.s., pa je rekao: "Ti su, kada bi među njima bio neki dobar čovjek pa umro, na njegovom grobu gradili bogomolju, prikazujući te likove. Oni su kod Allaha na Sudnjem danju najgora stvorenja.”

Ko bude jeo ovu biljku – bijeli luk, neka se ne približava džamijama!

Potužila se džehennemska vatra svome Gospodaru:
- Gospodaru, sama sebe pojedoh!
Na to joj on odobri dva oduška : jedan u zimi i jedan u ljetu – to su najveća žega koju osjećate i najveća ciča zima koju osjećate.

Namaz u džematu bolji je od namaza pojedinca dvadeset i sedam deredža.

Namaz u džematu je bolji od onoga koji čovjek klanja u kući ili trgovini dvadeset i pet deredža. Jer, kada se neko od vas lijepo abdesti i dođe u džamiju isključivo radi namaza, za svaki korak koji kroči Allah mu podigne deredžu, a skine grijeh, sve dok ne uđe u džamiju. A kad ude u džamiju računa se da je u namazu sve dok se radi namaza zadrži, a meleki mole za njega sve dok je na mjestu na kome klanja :”Bože, oprosti mu! Bože, smiluj mu se!”, sve dok ne izgubi abdest.

Šta mislite, kada bi pred vratima nekoga od vas bila rijeka, pa se on u njoj kupao pet puta na dan, da li bi na njemu ostalo prljavštine?
Rekoše: "Ne bi ostalo prljavštine”.
- Tome je slično pet dnevnih namaza, njima Allah briše grijehe!

Kada neko od vas ude u džamiju neka klanja dva rekata prije nego što sjedne.

Onaj ko spominje svoga Gospoadara i onaj ko ne spominje poput su živog čovjeka i mrtvaca.

Onaj ko zna nešto iz Kur’ana sličan je vlasniku sputane deve: ako je čuva zadržat će je, a ako je oslobodi otići će.

Vjernik koji uči Kur’an sličan je turundži (voćka iz porodice citrusa, srodnika limuna i narandži) – i miris i okus su joj lijepi. Vjernik koji ne uči Kur’an je poput hurme – nema mirisa a lijepog le ukusa. Munafik koji uči Kur’an je poput bosiljka – miris mu je lijep a okus gorak. A munafik koji ne uči Kur’an je poput divlje tikvice – bez mirisa je a okus joj je gorak.

Ko prouči dva ajeta s kraja sure Bekare u nekoj noći bit će mu dovoljni.

Nema zavidnosti izuzev dvojici: čovjeku kome je Allah darovao Kur’an, pa ga on uči i noću i danju, i čovjeku kome je Allah dao imetak, pa ga on dijeli i noću i danju.

Ko se okupa petkom kao kada je džunub, pa krene (na džumu namaz) kao da je devu kurban učinio. Ko krene poslije, kao da je goveče kurban učinio. Ko krene još kasnije, kao da je kurban učinio rogatog ovna, a ko krene još kasnije kao da je kurban učinio kokoš, a ko još kasnije kao da je jaje kurban učinio. Kada izađe imam, meleki dođu i prisustvuju, slušajući zikr (spominjanje Allaha).

Spomenuo Božji poslanik s.a.w.s. petak, te je rekao: "U njemu ima jedan trenutak u kome, ako ga musliman pogodi i u toku njega bude klanjao i molio Allaha, On će mu dati”. Pri tom je pokazao rukom da je to kratko vrijeme.

Prošao Poslanik s.a.w.s. pored žene koja je plakala pored kabura, pa joj je rekao: "Boj se Allaha i osaburi!” Onu mu, ne poznajući ga, reče: "Mani me se, tebe nije zadesila moja nevolja!” Rečeno joj je da je to Poslanik s.a.w.s., te je došla Poslaniku s.a.w.s. na vrata. Ne zatekavši vratare, ušla je i rekla: "Nisam te prepoznala”, pa joj je rekao: "Sabur se pokazuje pri prvom udarcu!”

Požurite se dženazom: ako bude dobra, dobru primičete, a ako bude drugačije, skidate zlo sa vrata!

Ko bude prisustvovao dženazi dok se ne klanja, pripada mu "kirat”, a ko bude prisustvovao dok se ne ukopa, pripadaju mu dva "kirata”.
Neko reče: "Kakav su to dva "kirata”?
- Poput dva velika brda – reče on.
(Kirat je mjerna jedinica za razne namjene: površinu, težinu, zapreminu…i različite je velicine. "Kirati” iz hadisa su izuzetno vrijedni i vjernik se treba potruditi da ih zaradi.

Pored Božjeg poslanika s.a.w.s. prošla dženaza, pa reče: "Odmorio se i od njega se odmorilo!”
- Božji poslaniče, šta znači to "odmorio se i od njega se odmorilo”? – rekoše.
- Vjernik se odmori od dunjalučkog napora i neugodnosti u Allahovoj milosti, a od griješnika se odmore i ljudi i mjesta, i drveće i životinje.

Kada vidite dženazu ustanite, a ko je bude slijedio neka ne sjeda dok se ne spusti.

Prolazila poored nas povorka sa umrlim, pa Poslanik s.a.w.s. ustao pred njom, a i mi za njim, te smo mu rekli: "To je sahrana nekog Jevreja!”
- Kada vidite pogrebnu povorku, ustanite! – reče.
(U drugoj predaju hadisa, na primjedbu da se radi o Jevreju, Poslanik s.a.w.s. veli: "Zar i on nije imao dušu?”)

Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša – ili: Tako mi Onoga osim kog nema boga – koji god čovjek bude imao deve, goveda ili brave za koje ne bude izvršavao obaveze (davao zekat), na Sudnjem danu će biti dovedene najveće i najdeblje kakve su bile. Gazit će ga papcima i bosti rogovima. Kada prođe zadnja, vratit će se prva, sve dok ne bude presuđeno među ljudima.

Kada musliman izdržava svoju porodicu, čineci to u ime Allaha i tražeći od Njega nagradu za to, to će mu biti sadaka.

Neki čovjek je rekao Poslaniku s.a.w.s. : "Mati mi je iznenada umrla. Smatram da bi, da je stigla progovoriti, ostavila nešto kao sadaku. Hoće li imati nagradu ako ja to za nju učinim?”
- Da – reče on.

Svaki musliman je dužan dati sadaku.
- A ako ne nađe?
- Neka radi svojim rukama, koristi sebi i dijeli sadaku.
- Ako nije u stanju ili to ne učini?
- Neka pomogne potrebnog nevoljnika.
- Ako ne učini?
- Neka naređuje da se čini dobro.
- Ako ne učini?
- Neka se suzdrži od činjenja zla, to će mu biti sadaka.

Na svaku koščicu covjek treba dati sadaku svakog dana u kom sunce izađe: pravedno presuditi spoj izmedu dvojice je sadaka, pomoći čovjeku oko životinje da na nju natovari prtljag jeste sadaka, lijepa riječ je sadaka, svaki korak koji se kroči idući na namaz je sadaka, sadaka je i da skloniš puta ono što smeta.

U svakom danu koji osvane, silaze dvojica meleka, od kojih jedan govori: "Bože, daj udjeljitelju nadoknadu!”, a drugi: "Bože, daj onome ko izbjegava dijeljenje propast!”

Ko udijeli na lijep (halal) način stečenu vrijednost jedne hurme – a Allahu se uzdiže samo ono što je lijepo i dobro – Allah je prima svojom desnicom, potom je uzgaja njenom vlasniku kao što neko od vas uzgaja ždrijebe, sve dok ne bude poput brda.

Čuvajte se vatre, pa makar time da udijelite pola hurme.

Neki čovjek rekao: "Udijelit ću sadaku”. Izašao je i stavio je u ruke kradljivca. Ujutro su pričali da je neko dao sadaku lopovu, a on je rekao: "Bože, hvala ti! Udijelit ću sadaku”. Izađe sa sadakom i stavi je u ruku bludnici. Ujutro su pričali da je sinoć data sadaka bludnici, a on je rekao: "Bože, hvala ti za bludnicu! Udijelit ću sadaku”. Izađe sa sadakom i stavi je u ruku bogatašu. On reče: "Bože, hvala ti na kradljivcu, bludnici i bogatašu”. Potom mu se ukazalo i bilo mu rečeno: "Tvoje sadake kradljivcu što se tiče, možda će se suzdržati od dalje krađe, bludnica će se možda čuvati bluda, a bogataš će možda izvući pouku pa početi dijeliti od onoga što mu je Allah dao”.

Povjerljivi rizničar musliman koji daje ono što mu je naređeno u potpunosti i punoj mjeri, s draga srca ga dajući onome kome je naređeno je jedan od dvojice davalaca sadake.

Kada žena udijeli s mjerom od namirnica iz kuće imat će nagradu za ono što je udijelila, a muž nagradu za ono što je stekao. Isto je i sa rizničarem, niko od njih ne umanjuje nagradu drugoga.

Sedam vrsta ljudi Allah će zakloniti u svoj hlad na dan kada drugog hlada ne bude bilo:
- pravednog vođu,
- mladića koji uzraste u pokornosti svome Gospodaru,
- čovjeka čije je srce vezano za džamiju,
- dvojicu ljudi koji se vole Allaha radi, na tome se sastanu i rastanu,
- čovjeka koga poželi zavesti ugledna i lijepa žena, pa on rekne: "Bojim se Allaha!”,
- čovjeka koji da sadaku i sakrije to tako da mu lijeva ruka ne zna šta je dala desna,
- i čovjeka koji se u samoći sjeti Allaha pa mu oči zasuze.

Gornja ruka je bolja od donje. Počni sa onima koje izdržavaš. Najbolja je sadaka kada je se imućno. Ko se uzdrži, Allah će mu u tome pomoći, a ko traži bogatstvo, Allah će ga obogatiti.

Nije bijednik onaj koji obilazi ljude i koga zadovolji zalogaj ili dva, hurma ili dvije, već je bijednik onaj koji nema odakle zadovoljiti svoje potrebe, drugi se ne mogu dosjetiti pa mu udijeliti, a on ne traži od ljudi.

Neki čovjek ce stalno tražiti od ljudi, tako da će na Sudnji dan doći a na licu neće imati ni komadić mesa.

Bolje je da neko od vas siječe drva i nosi na leđima nego da od nekoga traži nešto, pa da mu ovaj to da ili uskrati.

Srce starca neprestano je mlado u dvjema stvarima: ljubavi prema dunjaluku i želji za dugovječnošću.

Kada bi sin Ademov imao punu dolinu imetka, volio bi da ima još jednu takvu. Oko sina Ademova može napuniti samo prašina. A Allah će oprostiti onome ko se pokaje.

Nije bogatstvo u mnoštvu onoga što se posjeduje, već je bogatstvo duševno zadovoljstvo.

Najviše se za vas bojim zemaljskih blagodati koje će vam Allah dati.
- Kakve su to blagodati? – neko reče.
- Cvat dunjalučki.
- Zar dobro može donijeti loše? – reče neki čovjek.
Poslanik s.a.w.s. zašuti, tako da smo pomišljali da mu se objavljuje, potom stade brisati čelo, pa reče:
- Gdje je pitac?
- Ja sam.
Pohvalili smo ga kada se to dogodilo.
- Dobro samo dobro donosi. Imetak je zelen i slastan. Od svega što naraste poslije kiše može se ili crknuti ili biti blizu toga. Jedino se to ne desi stoci koja se najede te zeleni i kada se napuni okrene se prema suncu, preživa, balega i mokri, pa onda ponovo jede. Imetak je sladak. Ko ga prihvati sa svim obavezama koje sa sobom donosi i bude trošio na ispravan nacin, bit će mu dobra ispomoć. Ko ga uzme a ne prihvati obaveze poput je onoga ko jede a ne može se zasititi.

Kada nastane mjesec ramazan pootvaraju se nebeska vrata, pozatvaraju džehennemska i sputaju šejtani.

Došao neki čovjek Poslaniku s.a.w.s. i rekao :
Božji poslaniče, moja majka je umrla a bila je dužna ispostiti ramazan. Hoću li ga ja napostiti za nju?”
- Da, Allahov dug je najpreče vratiti! – reče on.

Allah veli: "Svako djelo sina Ademovog je njemu, osim posta; on je Meni i Ja za njega nagrađujem”.
Post je štit, kada neko od vas posti neka ne govori ružno i neka se ne ponaša nedolično. A ako ga neko bude psovao i grdio, neka rekne: "Ja postim!” Tako mi Onoga u čijoj ruci je Muhammedova duša, zadah iz usta postača kod Allaha je vrijedniji od mirisa miska. Postač ima dvije radosti kojima se raduje: kada se iftari raduje se, a kada susretne svoga Gospodara radovat će se postu.

U godini oproštajnog hadža, neka žena iz plemena Has’am došla i rekla: "Božji poslaniče, Allahovo propisivanje hadža njegovim robovima zateklo je moga oca u dubokoj starosti, nije u stanju da se drži na jahaćoj životinji. Hoće li se odužiti ako ja za njega učinim hadž?
- Da – reče on.

Vraćali smo se sa Poslanikom s.a.w.s. iz pohoda na Tebuk. Kad smo se primakli Medini, on reče: "Evo Tabe! A evo i Uhuda, brda koje nas voli i koje volimo!”

Samo se trima džamijama putuje: El-Mesdžidul-Haramu, Poslanikovoj džamiji i El-Mesdžidul-Aksa”.

Nekakva trojica došli kod Poslanikovih s.a.w.s. žena pitajući o Poslanikovom s.a.w.s. ibadetu. Kada su izvješteni, kao da im se učinilo malo, pa su rekli: "Gdje smo mi u odnosu na Poslanika, njemu je oprošteno i ono što je prethodilo i ono što slijedi!” Jedan reče: "Ja ću uvijek po svu noć klanjati”. Drugi reče: "Ja ću svaki dan postiti i neću se mrsiti”. Treći reče: "Ja cu se kloniti žena i neću se ženiti”. Kada je Božji poslanik s.a.w.s. došao, rekao je: "Vi ste ti što velite tako i tako? Tako miAllaha, ja se od svih vas više bojim Allaha i osjećam strahopoštovanje, ali i postim i mrsim, i klanjam i spavam, i ženim se. Ko ne prihvata moj sunnet, nije moj!”

Žena se ženi zbog četiri stvari: njenog imetka, roda, ljepote i vjere. Nastoj zadobiti onu koja posjeduje vjeru, ne opustjele ti ruke!”

Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ne uznemirava komšiju. Postupajte dobro sa ženama, jer su one stvorene od rebra, a zakrivljeni dio rebra je onaj gornji. Ako ga pokušaš ispraviti prebit ćeš ga, a ako ga ostaviš i dalje će biti krivo. Zato sa njima dobro postupajte.

Halal je jasan, a haram je jasan. Među njima su sumnjive stvari koje ne znaju mnogi ljudi. Ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvao je vjeru i čast. Ko se upusti u sumnjive stvari sličan je čobanu koji čuva oko zabrana u koji skoro da upadne. Svaki vladar ima zabran; Allahov zabran na zemlji je ono što je zabranio činiti! U tijelu ima jedan organ i ako je on dobar, dobro je čitavo tijelo, a ako je on loš, loše je čitavo tijelo. To je srce.

Zaklinjanje je prođa za robu, propast za bereket.

Musliman koji ima nešto za oporučiti nema pravo prenoćiti dvije noći a da uz njega bude pisana oporuka.

O Abdurrahmane sine Semuretov, ne traži rukovodeci položaj. Ako ga dobiješ na traženje bit ćeš mu prepušten, a ako ga dobiješ bez traženja bit će ti pomognuto. Kada se zakuneš za nešto, pa vidiš da je bolje da uradiš drukčije, izvrši keffaret za zakletvu i učini kako je bolje.
(Keffaret za prekršenu zakletvu se sastoji od hranjenja ili odijevanja deset siromaha, oslobađanja roba ili posta tri dana.)

Ko god bude bespravno ubijen, dio njegove krvi se pripisuje prvom sinu Ademovom, jer je on prvi koji je uveo u praksu ubijanje.
(Začetnici pozitivne ili negativne prakse snose dio zasluge ili odgovornosti onih koji ih u tome budu slijedili.)

Kurejšije zabrinuo slučaj žene Mahzumijke koja je ukrala, pa rekoše: "Ko će o njoj govoriti sa Božijim poslanikom?”
- Ko bi osim Usabe ibn Zejda, ljubimca Božijeg poslanika, imao hrabrosti da s njim govori? – rekoše.
Usame je s njim razgovarao, pa mu Božiji poslanik s.a.w.s. reče: "Zar se zauzimaš u nečemu za što je Allah odredio kaznu?”
Potom je ustao i obratio nam se, rekavši:
- One prije vas je upropastilo što su, kada bi neki plemić između njih ukrao, puštali ga, a kada bi ukrao slabić nad njim bi izvršili kaznu. Tako mi Allaha, da je Fatima, kćerka Muhammedova ukrala, odsjekao bih joj ruku.

Čuo Božiji poslanik s.a.w.s. neko sporenje pred vratima, pa izašao i rekao: "Ja sam čovjek, a dolaze mi parničari..Možda je neko rječitiji od drugoga, pa pomislim da je istinu rekao i presudim u njegovu korist. Kome presudim na račun drugog muslimana, to je parče vatre – neka ga uzme ili neka ostavi”.

Olakšavajte, a ne otežavajte, obveseljavajte, a ne zastrašujte!

Rat je varka.

Nakon što je bezuspješno opsjedao Taif, Božiji poslanik s.a.w.s. je rekao: "Odlazimo, ako Bog da!.Prisutnima je to teško palo.
- Da odemo a da ga ne osvojimo? – rekli su.
On je već rekao: "Idemo”, pa reče "Ujutro krenite u borbu!”. To su i učinili, te su bili izranjavani, pa je rekao: "Idemo sutra, ako Bog da!, te im se to dopalo, a Poslanik s.a.w.s. se nasmijao.

Svi ste vi čuvari i svi ste odgovorni za ono što čuvate: onaj koji zapovijeda ljudima čuvar je i odgovoran je za njih, čovjek je čuvar svoje čeljadi i odgovoran je za njih, žena je čuvar muževog doma i potomstva i odgovorna je za njih, sluga je čuvar gospodareva imetka i odgovoran je za njih. Eto, svi ste čuvari i odgovorni za ono što čuvate.

Svaka rana koju zadobije musliman na Allahovom putu bit će na Sudnjem danu kakva je bila kada je zadobivena, šikljat će krvlju, boja će biti boja krvi, a miris miris miska.

Nema nikoga ko uđe u džennet da će voljeti da se vrati na ovaj svijet za sve što je na zemlji, izuzev šehida: željet će da se vrati na dunjaluk i da pogine deset puta zbog počasti koju je zbog toga dobio.

Neki čovjek došao Božijem poslaniku s.a.w.s. i rekao:
- Uputi me na djelo koje je ravno džihadu.
- Ne nalazim ga. Možeš li da, kada mudžahid krene u džihad, ti uđeš u džamiju i neprestano klanjaš, bez pauze, i da postiš bez iftarenja?
- A ko je to u stanju?!

Neko je rekao:
- Božiji poslaniče, ko je najbolji čovjek?
Božiji poslanik s.a.w.s. je rekao:
- Vjernik koji se bori na Allahovom putu svojim životom i imetkom.
- A potom?
- Vjernik u nekom klancu koji se Allaha boji i ljude pošteđuje svoga zla.

Ko opremi borca na Allahovom putu kao da se i sam bori, a ko se brine za porodicu borca na Allahovom putu kao da se i sam bori.

Došao neki čovjek Poslaniku s.a.w.s., pa rekao:
- Božiji poslaniče, šta je borba na Allahovom putu? Neki se od nas bore iz srdžbe, neki iz zagriženosti.
Poslanik s.a.w.s. je podigao glavu prema njemu (jer je ovaj stajao), pa rekao:
- Ko se bori da Allahova riječ bude gornja on je na Allahovom dž.š. putu.

Čuo sam Božijeg poslanika s.a.w.s. da veli: "Djela su prema namjerama i svaki čovjek ima što namjerava: čija hidžra bude Allahu i Njegovom poslaniku, njegova hidžra jeste Allahu i Njegovom poslaniku; čija hidžra bude radi dunjaluka koji ce zadobiti ili žene koju će oženiti, njegova hidžra će biti radi onoga radi čega ju je učinio”.

Dok je neki čovjek išao putem, našao je bodljikavu granu, pa je sklonio, te mu je Allah zahvalio i oprostio mu.

Putovanje je svojevrsna patnja: čovjeku uskraćuje hranu, piće i san. Stoga, kada neko od vas zadovolji potrebu, neka požuri svojoj čeljadi.

Klanjao Poslanik s.a.w.s. Kurban-bajram namaz, održao hutbu, a potom zaklao kurban, pa rekao: "Ko je zaklao prije nego što je klanjao bajram-namau neka zakolje ponovo, a ko nije neka zakolje u ime Allaha (Bismillahi)”.

Svaki napitak koji opija je haram.

U Medini u toku noći izgorjela kuca sa ukućanima. Ispricali to Poslaniku s.a.w.s., pa je rekao: "Vatra je vaš neprijatelj. Zato je, kada hoćete da zaspite, ugasite”.

Bio sam kao dijete u štićeništvu Božijeg poslanika s.a.w.s. Ruka mi je letjela po zdjeli, pa mi je Božiji poslanik s.a.w.s. rekao: "Dječače! Spomeni Allaha, jedi desnom rukom i jedi ispred sebe!” Nakon toga sam uvijek tako jeo.

Kada neko od vas pije, neka ne predahnjuje u posudu!

Hrana dvojice dovoljna je trojici, a hrana trojice četvorici.

Poslanik s.a.w.s. nikada nije nalazio mahanu hrani – ako mu se svidala jeo je, a ako ne nije jeo.

Allah ne gleda u onoga ko vuče odjeću iz oholosti.

(U Poslanikovo doba, pojedini velikaši su nosili predugačku odjeću koja se vukla za njima po zemlji, što je bilo znak njihove obijesnosti i oholosti. A ona se u odijevanju i u drugim stvarima može manifestiari i drugačije.)

Izbjegavajte sjedenje pored puta!
- To nam je neophodno – rekoše. To su naša sastajališta na kojima razgovaramo.
- Ako baš hoćete sjediti, onda dajte putu što mu pripada.
- A šta mu pripada?
- Obaranje pogleda, uzdržavanje od vrijeđanja, uzvraćanje selama, naređivanje dobra i odvraćanje od nevaljalog.

Jahač naziva selam pješaku, pješak onome ko sjedi, malobrojni mnogobrojnijima.

Čuo sam Božijeg poslanika s.a.w.s. da veli:
"Musliman je prema drugom muslimanu dužan pet stvari:
- uzvratiti selam,
- obići bolesnika,
- ispratiti dženazu,
- odazvati se na poziv,
- i nazdraviti onome ko kihne."

Kada ste trojica neka dvojica ne razgovaraju mimo trećega dok se ne pomiješate sa ljudima, kako ga ne bi rastužili.

Neka žena je kažnjena zbog mačke koju je zatvorila sve dok nije umrla, pa je zbog toga ušla u džehennem. Nije ju hranila, niti pojila kada ju je zatvorila, niti ju je pustila da jede insekte.

Dok je neki čovjek išao, obuzela ga je žed. Sišao je u bunar i napio se, pa izašao, kad ono – pas koji dahće i grize zemlju od žedi.
- Sa njim je kao što je bilo sa mnom – reče.
Napuni obuću, stavi je u usta i pope se, te napoji psa. Allah mu zahvali i oprosti mu.
- Božiji poslaniče, zar i za životinje imamo nagradu? – rekoše.
- Za svakog živog stvora imate nagradu – reče on.

Uputa i znanje sa kojima me Allah poslao slični su obilnoj kiši koja padne na zemlju. Neko zemljište je dobro, pa primi vodu i iz njega izraste mnogo raznovrsnog bilja. Neko je nepropustljivo, zadržava vodu kojom Allah koristi ljudima, pa je piju, poje i natapaju. A padne i na drugačije zemljište, na pustaru koja ne zadržava vodu, niti iz nje raste bilje. To je primjer onoga ko nauči o Allahovoj vjeri i koristi mu ono sa čim me Allah poslao, sazna i druge nauči i onoga ko za to ne mari i ne prihvata Allahovu uputu sa kojom sam poslat.

Primjer mene i ljudi je primjer čovjeka koji je naložio vatru. Kada je osvjetlila okolo, leptiri i drugi insekti su počeli upadati u nju, pa ih je on počeo odvraćati, a oni ga nadvladavaju pa srljaju u nju. Ja vas za pojas vučem od vatre, a oni srljaju u nju.

Ko se ne smiluje drugima, ni njemu neće biti milost data.

Došao neki čovjek Božijem poslaniku s.a.w.s. i rekao:
- Ko ima najviše prava da sa njim lijepo postupam?
- Tvoja majka.
- Pa onda?
- Tvoja majka?
- Pa onda?
- Tvoja majka.
- Pa onda?
- Pa tvoj otac.

Čuo sam Božijeg poslanika s.a.w.s. kako veli: "Koga raduje da mu se poveća nafaka i produlji život, neka održava rodbinske veze”.

Ne mrzite se, ne zavidite jedni drugima, ne razjedinjujte se, već budite, robovi Allahovi, braća. Muslimanu nije dozvoljeno da napusti svoga brata preko tri dana.

Nije dozvoljeno čovjeku da napusti svoga brata preko tri noći, da se susreću, pa se okreće ovaj, a okreće se i onaj. Bolji od njih dvojice je onaj ko prvi nazove selam.

Musliman je brat muslimanu, neće ga zakinuti, niti prepustiti drugome. Ko pomogne svome bratu kada mu bude potrebno, Allah će njemu pomoći kada mu bude potrebno. Ko muslimanu odagna brigu, Allah će njemu odagnati neku od briga Sudnjeg dana. Ko pokrije muslimana, Allah će njega pokriti na Sudnjem danu.

Vjernici su jedan drugome poput građevine čiji jedan dio podupire drugi.
Pri tom je spleo prste.

Vidjet ćeš da su vjernici u međusobnoj samilosti, ljubavi i solidarnosti poput tijela: kada se potuži jedan organ, ostali mu se pridruže u nesanici i vrućici.

Kada neko od vas prođe kroz našu džamiju ili pijacu, a sa njim budu strijele, neka ih drži za vrhove -ili: neka ih stisne šakom -, kako nekoga od muslimana ne bi zakačile.

Neka niko od vas ne upravlja oružje na svoga brata, jer ne zna da ga šejtan može barnuti u ruku, pa da padne u vatrenu jamu.

Džibril mi je neprestano preporucivao komšiju, tako da sam mislio da će donijeti naređenje da on i nasljeđuje.

Dobar i loš drug slični su prodavcu mirisa i puhacu kovačkog mijeha. Prodavac mirisa će ti ili nešto pokloniti, ili ćeš od njega kupiti, ili ćeš se uzmirisati. Puhač mijeha će ti ili spaliti odjecu ili ćeš osjetiti smrad.

Kada uzvišeni Allah zavoli nekog svoga roba, pozove Džibrila: "Allah je zavolio toga i toga, voli ga i ti!”, i Džibril ga zavoli. Potom Džibril proglasi na nebu: "Allah je zavolio toga i toga, volite ga i vi!”, pa ga zavole i žitelji neba, a to bude prihvaćeno i na Zemlji.

Jedan od predznaka Časa je da nestane znanja, a uvriježi se neznanje, da se počne piti alkohol i javno činiti blud.

Poslanik s.a.w.s je rekao: "Uzvišeni Allah veli: "Ja sam onakav kakvim me smatra moj rob i sa njim sam kada Me spomene. Ako me spomene u sebi, spomenem ga u sebi, ako Me spomene u društvu, spomenem ga u boljem. Ako mi se primakne pedalj, primaknem mu se aršin, ako mi se primakne aršin, primaknem mu se hvat, ako mi dođe idući, dolazim mu hrleći”.

Allah ima meleke koji obilaze puteve, tražeći one koji zikr čine. Ako nadu ljude koji zikr čine, jedni druge zovu: "Dođite onome što tražite!” Potom ih natkriljuju sve do najbližeg neba. Onda ih njihov Gospodar, a On zna bolje od njih, pita:
- Šta vele Moji robovi?
- Slave Te i veličaju, hvale Te i uznose.
- A da li su Me vidjeli?
- Ne, tako nam Allaha, nisu Te vidjeli.
- Šta bi bilo da su Me vidjeli?
- Da su Te vidjeli još bi Ti silnije robovali i uznosili Te, još više slavili.
- Šta od Mene traže?
- Traže džennet.
- Da li su ga vidjeli?
- Ne, tako nam Allaha, nisu ga vidjeli.
- A šta bi bilo da su ga vidjeli?
- Da su ga vidjeli još više bi za njim žudili, još silnije bi ga tražili i željeli.
- Od čega traže utočište?
- Od Vatre.
- A da li su je vidjeli?
- Ne, tako nam Allaha, nisu je vidjeli.
- A šta bi bilo da su je vidjeli?
- Da su je vidjeli, još bi više od nje bježali i još bi je se silnije plašili.
- Uzimam vas za svjedoke da im opraštam.
- Jedan od meleka reče:
- Među njima je taj i taj koji ne spada u njih, već je došao radi neke potrebe.
A On reče:
- Oni su društvo čiji sudrug ne može biti nesrećan.

Allah se raduje pokajanju svoga roba više nego što se raduje čovjek koji stigne u mjesto puno pogibelji sa jahalicom na kojoj mu je i hrana i voda, spusti glavu i odspava, probudi se – a jahalica otišla! Kada se pojača vrućina i žed i drugo što Allah hoće, on rekne: "Vratit ću se na svoje mjesto”, vrati se, odspava, podigne glavu, kad ono – njegova jahalica pored njega!

Allah je milost podijelio na stotinu dijelova, zadržavši kod sebe devedeset i devet, a jedan spustivši na Zemlju. Od toga jednog dijela stvorenja iskazuju međusobnu milost, pa čak i kobila diže kopito iz bojazni da ne povrijedi svoje ždrijebe.

Vjernik je poput trske, koju vjetar čas savije, čas uspravi. A munafik je poput kedra koji uspravno stoji, dok ga vjetar u jedan mah ne iščupa.
(Vjernika pogadaju nedaće i on se pod njima povija, ali se ubrzo uzdiže i oporavlja, dok im nevjernik prkosi sve dok ga one konačno ne slome.)
Bit ce iskušenja i smutnji! Onaj ko u njima bude sjedio bolji je od onoga ko bude stajao, onaj ko bude stajao bolji je od onoga ko bude išao, onaj ko bude išao bolji je od onoga ko bude žurio. Ko ih bude tražio, naći će ga! Ko nade sklonište ili pribježište, neka se u njega skloni!

Sudnji dan neće doći sve dok čovjek ne bude prolazio pored nečijeg groba i govorio: "Da sam na tvom mjestu!”

‘Ukbe b. ‘Amr rekao Huzejfi: "Pricaj nam šta si čuo od Božijeg poslanika!”
- Čuo sam ga kako kaže: "Dedždžal će, kada se pojavi, sa sobom imati vatru i vodu. Ono za što ljudi budu mislili da je vatra bit će hladna voda, a ono za što ljudi budu mislili da je hladna voda bit će vatra koja prži. Ko od vas dočeka, neka stupi u ono za što misli da je vatra, jer je to pitka i hladna voda”.

Mejjita prati troje; dvoje se vraća, a sa njim ostaje jedno. Prate ga porodica, imetak i njegova djela, pa se porodica i imetak vrate, a ostanu djela.

Vjernik neće biti ujeden iz jedne rupe dva puta.
(Nece biti ujeden = nece dozvoliti da bude ujeden)