Sklapanje braka - Brak u Islam - Brak u Islam - Kategorije

Main » Articles » Brak u Islam » Brak u Islam

Sklapanje braka

Brak se sklapa i postaje punovazan (validan) ponudom (idzabom) jedne od strana i prihvatanjem (kabul) bracne ponude, s druge strane. Dvije strane vezu se sa ponudom i prihvatanjem koji trebaju biti izgovoreni u prozlom ili sadaznjem glagolskom vremenu jer ona ukazuju na realizaciju i postojanost, za razliku od buduzeg vremena (koje ne ukazuje na to), kao zto je npr.: "Udajem sebe ili svoju kzerku ili svoju opunomoziteljicu za tebe", a druga strana odgovori: "Ozenio sam se ili prihvatio sam za sebe ili svoga sina ili svoga opunomozitelja ili opunomoziteljicu." Brak je takodjer validan ako bi se koristio izraz u imperativu kao zto je npr.: "Udaj se za mene" ili "Budi moja supruga" ili "Budi supruga moga sina ili supruga moga opunomozitelja". Ili kao njene rijeci: "Budi moj muz", ili "Budi muz moje kzerke"; ili "...muz moje opunomoziteljice". Svi ovi izrazi nisu ponuda (idzab) nego su oni implicitno opunomozenje. Rijeci: "Ozeni me" punomoz su adresatu (onome kome su upuzene) da sklopi brak. Ako bi se eksplicite spomenula punomoz kao da se kaze: "Opunomozio sam te da udaz sebe za mene", pa ona rekla: "Prihvatam", brak je ispravan, pa je isto tako i u prethodnom slucaju. Ako onaj ko je opunomozen da sklopi brak (nakon ponude odmah i na istom mjestu), kaze: "Ozenio sam", ili "Prihvatio sam" ili "zujem i pokoravam se", ove njegove rijeci smatrat ze se kao rijeci stranki. Brak se ne sklapa prakticnom radnjom kao zto je uzimanje mehra (vjencanog dara) niti konkludentnom radnjom, pa ako bi zena sama sebe udala za nekog covjeka, za hiljadu, pred svjedocima, a on nizta ne kaze nego joj odmah tu dadne hiljadu, brak se neze sklopiti sve dok covjek svojim jezikom ne kaze: "Prihvatio sam". Kod trgovine, kao zto zemo vidjeti, nije takav slucaj i ona se uspostavlja konkludentnom radnjom. Brak zbog svoga znacaja ne sklapa se radnjom, niti se, takodjer, sklapa bez prisustva svjedoka. Brak se ne sklapa ni pismenim putem od strane prisutnog, ali se prihvata pismo odsutnog s mjesta dogovora, pod uvjetom da svjedoci saznaju (cuju) zta je u pismu. Ako bi (prisutni) napisao: "Ozenio sam se tobom", pa ona napisala: "Prihvatila sam", ili rekla: "Prihvatila sam", brak se ne smatra sklopljenim. U Fethul-kadiru stoji: "Brak se sklapa na osnovu pisma kao zto se sklapa na osnovu govora, i to na sljedezi nacin: napisat ze joj pismo u kojem ze je zaprositi, pa kada ono njoj dodje, ona ze pronazi svjedoke pred kojima ze ga procitati i onda rezi: 'Udajem se za njega'. Ili ze rezi: 'Taj i taj mi je napisao pismo u kojem me je zaprosio pa posvjedocite da se ja udajem za njega.' Ako bi pred njima samo rekla: 'Udajem se za tog i tog', brak nije uspostavljen jer je izjava obje strane uvjet za ispravnost braka. Njihovim sluzanjem (teksta) pisma ili njenim prepricavanjem pisma pred njima oni su (fakticki) culi obje strane, a ako nema jednoga od ovo dvoje, onda nisu." (10) Brak se ne sklapa priznanjem, kao kad neko kaze: "Ona je moja zena", jer se priznanjem pokazuje ono zto vez postoji a ne formira se nizta nanovo. Neki ucenjaci kazu: "Ako bi covjek ustvrdio za neku zenu da je s njim u braku, a ona to porekne, i on joj ponudi stotinu (dinara) da to prizna zto ona i ucini, to priznanje, s njene strane, dozvoljeno je i on je duzan dati novac." Ovo priznanje je poput formiranja novog braka jer je poprazeno naknadom. Ono predstavlja novi brak zasnovan u tom trenutku. Ako to bude u prisustvu svjedoka, brak je ispravan, a ako ih ne bude, brak nije ispravan, po ispravnijem mizljenju. Neki ucenjaci su ovo pitanje podrobnije objasnili rijecima: "Ako njih dvoje potvrde da je medu njima bio bracni ugovor, a on (prije) nije postojao, onda na osnovu te tvrdnje oni ne sklapaju brak. Ali ako covjek potvrdi da je ona njegova zena, a i ona potvrdi da je on njen muz, to je onda brak i ovo njihovo potvrdjivanje podrazumijeva osnivanje (inza`), za razliku od njihovog potvrdjivanja o prozlosti (iz prethodne recenice) koja je laz. To je kao zto kaze Ebu Hanifa: "Ako kaze svojoj zeni: 'Ti nisi moja supruga', a time je mislio na razvod braka, on ze se i racunati, kao da joj je rekao:'.. .jer sam ti dao razvod braka.' A ako bi rekao: 'Nisam se bio ni ozenio njome', a time mislio na razvod braka, on se neze ni racunati jer je to cista laz." (11) Da li se brak moze sklopiti rijecima cije je osnovno znacenje izmijenjeno To su rijeci cija je konstrukcija izmijenjena tako da je promijenjeno i osnovno znacenje koje su one imale, pa se rijec procita drugacije nego kako je zelio onaj ko ju je napisao, ili drugacije nego zto je uobicajeno, kao npr. umjesto "tezevvedztu" (ozenio sam) kaze se "tedzevveztu" (prezao sam) zamijenivzi mjesta slovima "dz" i "z". Brak se ne moze sklopiti rijecima cije je znacenje izmijenjeno jer ono zto je izgovoreno nema veze s brakom u stvarnom niti prenesenom znacenju, nego je to iskrivljivanje i promjena rijeci zbog cega se one ne mogu uzeti u obzir. Razlika izmedju ovoga i sklapanja braka na osnovu rijeci iz stranog jezika jeste u tome zto onaj ko govori strani jezik to svjesno izgovara i zna zta prica. Ako bi ljudi pak prihvatili ove termine i svjesno ih izgovarali, onda bi oni dobili (to) novo znacenje i brak bi se sklapao na osnovu njih (brak bi bio validan). Ovakvu je fetvu izrekao Ebu Es-Su'ud, muftija Rumelije (Ed-Dijari er-Rumijje). Medjutim, izgovaranje ovih rijeci, nesvjesno i bez prethodno prihvazenog novog znacenja, od nekih neznalica i neupuzenih ljudi ne moze se uzeti u obzir. U vezi s ovim pitanjem nije zabiljezeno eksplicitno mizljenje istaknutih ucenjaka mezheba. Safije su jasno rekli da ne smeta ako obicni covjek zamijeni slova "dz" i "z", iako su oni vrlo rigorozni u vezi s pitanjem braka jer smatraju da se on moze sklopiti samo upotrebom izvedenica od glagola enkeha i tezevvedze . Sve ono zto upuzuje na sklapanje braka tako se i tretira. Nema sumnje da iz izraza dzeveztu i zeveztu stranke i svjedoci razumiju, prema obicaju, da je rijec o braku i da se tim izrazima ne misli ni na zta drugo. Ucenjaci su eksplicitno rekli da se govor stranke, onoga koji se kune i vakifa (onoga koji daje u vakuf) tumaci shodno njihovom obicaju, takodjer su eksplicitno rekli da se ne obraza paznja na grezku i promjenu konstrukcije rijeci u mnogim slucajevima, medju kojima je i razvod braka. Rekli su da upotrebom rijeci cija je konstrukcija izmijenjena nastupa razvod braka (talak), iako razvod braka i brak imaju zajednicku osobinu da u njima nema zale i da se zala u takvim slucajevima smatra ozbiljnozzu. Rekli su da dolazi do razvoda braka {talaka) ako bi rekao: "Imam razvod braka" to je uslovljavanje, a do razvoda braka dolazi u trenutku kada se ispuni taj uvjet (zart). To kao da je neko rekao: "Ako uradiz to i to, ti si onda takva (puztena)". Isto tako ako bi rekao: "Razvod braka (talak) obavezan mi je ako ne uradim to". Iako je ovdje, s jezicke i zerijatske strane, grezka ocigledna, razvod braka se racuna. Ako ove krupne jezicke grezke ne uzimamo u obzir prilikom razvoda braka, onda ih ne trebamo uzimati u obzir ni prilikom sklapanja braka, pogotovo zto se one mnogo upotrebljavaju i cesto cuju u narodnom jeziku, cak ako bismo trazili od nekih da ih izgovore pravilno, bilo bi im veoma tezko. Neki ucenjaci smatraju da ni namaz nije pokvaren ako se prilikom ucenja zamijene neka slova koja cak nisu medjusobno ni bliska jer to predstavlja potezkozu obicnom covjeku, a zta tek rezi onda za ovo o cemu govorimo (sklapanje braka). (12) Vrijedi napomenuti da dolazi do razvoda braka ukoliko covjek upotrijebi "izmijenjene rijeci" (pogrezno upotrijebi rijeci) kao zto su: ,,,.(13) Brak ze se kasnije razvrgnuti i ne prihvata se njegov izgovor osim u slucaju ako bi prije nego zto to izgovori potrazio svjedoke i rekao im: "zena moja od mene trazi da je pustim (dadnem razvod braka) a ja nezu." 10 Reddul-muhtar, 2/265. 11 Ibid 12 Vize vidi: Reddul-muhtar, 2/271. 13 Ispravno je *** (primj. prev.).
Category: Brak u Islam \| Added by: Harun (2010-03-08)
Views: 1024