---

 

 

Dugi niz godina sam se bavila tematikom islama, ali ipak, nikada nisam ni pomislila da bih i sama mogla postati muslimanka. Kakve li samo apsurdne ideje?! Ja muslimanka, ne nikada!

Kršćanstvo je za mene predstavljalo jedinu ispravnu religiju, jer... Ustvari, ni sama ne znam zbog čega, jer nisam imala nikakve dokaze. To je jednostavno bilo tako. Vremenom sam došla i do nekog saznanja o islamu, međutim ta vjera mene lično nije tangirala, niti je dopirala do srca. Ja sam bila ponosna rimokatolkinja, a istovremeno sasvim zadovoljna sa svojim dubokim snom u kojem sam se nalazila. Ali zašto sam se onda počela interesovati za islam?

Neki od vas će pomisliti; pa da, ponovo tipični primjer, ali uistinu je uopšteni razlog mog interesovanja za islam bio moj muž. Ukoliko tvoj partner pripada nekoj drugoj religiji, suprotnoj od tvoje, onda to mora uzrokovati određenu radoznalost. Ipak, moram priznati da je islam dugo vremena za mene predstavljao samo vjeru moga muža i ništa više od toga. Ja sam imala svoju vjeru, a on njegovu.

Nakon devet godina školovanja u privatnoj katoličkoj školi, čovjek bi mogao pomisliti da dovoljno poznajem kršćanstvo i da sam po pitanju svoje vjere dovoljno sigurna i informisana, međutim, vremenom se ispostavilo da to nije tako. Često sam mužu za neke stvari u kršćanstvu davala odgovor da je to tako i da se u to jednostavno mora vjerovati, bez ikakvog dubljeg i temeljnijeg razmišljanja o tome.

Čak na neka jednostavna i logična pitanja ja mu nisam mogla dati odgovor. Ali, kakve to veze ima!? Zašto nešto istraživati i stavljati pod sumnju!? Ja sam vjernica, ne činim nikome ništa nažao, nisam nikoga ubila i slijedim deset zapovijedi – u najmanju ruku onoliko koliko sam u mogućnosti. Uostalom možete li Vi, bez uzimanja Biblije u ruke, nabrojati deset Božijih zapovijedi? Osim toga, ja sam krštena i kajem se za učinjene grijehe. A za koje grijehe? Jesam li uopšte kakve činila? Po završetku škole, nisam više odlazila na ispovijed, iako je to prema crkvenom učenju, jedini način za oprost grijeha. Znači, ipak ne tako bezgriješna. Ako sada sve ovo malo razmotrim, uviđam da sam sve ove godine slijepo lutala, kao da sam imala naočnjake na glavi.

Znate one naočnjake koje nose konji kako ne bi mogli gledati ni lijevo ni desno. Islam ovakvo stanje opisuje odličnim terminom - «vrijeme neznanja (džahilijeta)». Iako sam se uvijek osjećala kao slobodna, emancipovana i otvorena mlada žena, moram priznati da su ove osobine po pitanju moje religije ipak imale određene granice. Nisam preispitivala ništa i nikoga, kao što nisam uviđala nikakve kontradiktornosti i besmislice. No ipak se i to počelo iznenada mijenjati. Sve je počelo tako što je moj muž nekako usput spomenuo da je jedna naša poznanica prešla na islam. Moja prva reakcija je bila: «Zaboga, ne! To ne smije biti istina! Šta su joj to uradili! Jeli to njen muž uistinu uspio! Jadnica!» Samostalno razmišljanje i svjesnu odluku o prelasku na islam ove poznanice u prvom momentu nisam htjela priznati. Naravno, bilo je lakše njen prelazak na islam predstaviti kao pranje mozga, negoli se detaljnije pozabaviti sa pitanjem zbog čega jedna žena, u jeku svoga života, donosi takvu odluku. Kakve li samo arogancije koja me tada spopala?! I desilo se to da je upravo ova poznanica u moj život unijela prekretnicu. Jednoga dana ona me je pozvala na jednu diskusiju sa ženama u koju bi se ja, prema njenom mišljenju, mogla jako dobro uklopiti.

Tako sam i otišla tamo kako bih upoznala žene muslimanke i uz to, perema njenoj tvrdnji, primjerne vjernice. I uistinu, te žene su me oduševile kao i njihovo znanje koje su one posjedovale po pitanju vjere. Ja sam počela postavljati pitanja, a sa dobijenim odgovorima su mi mnoge stvari postajale jasnije. U prvom momentu nisam ni bila svjesna da me ti odgovori orijentišu ka islamu i da ću i sama ubrzo postati njihova sestra. Jedna bitna činjenica mi je tokom ovih diskusija postajala jasnijom; moje znanje o kršćanstvu nije baš blistalo.

Pa je li moguće da čovjek za sebe kaže da je vjernik – kršćanin, a da ni samom sebi nije u stanju da objasni u šta i kako vjeruje. Šta su ustvari temelji vjere u kršćanstvu? Kako izgleda život poslije smrti? Šta je trojstvo i kako to razumiti? Zar nije ovo učenje i previše komplicirano za običnog čovjeka? Ali upravo su ove teško objašnjive teze u principu okretnica i glavna tačka kršćanskog učenja. Ja sam pokušala da zastupam i ujedno zaštitim kršćanstvo, ali za tu ulogu mi je trebalo dosta jakih i ubjedljivih odgovora koje ja nisam imala. Zastrašujuća je bila i činjenica da niko od moje familije nije mogao odgovoriti na moja jednostavna i temeljna pitanja. Rekli su mi da bih trebala otići do sveštenika, jer će mi on najbolje odgovoriti. Ali kakva je to religija koju poznaju samo duhovne vođe?! Kada samo pomislim na žene muslimanke sa kojima sam vodila diskusiju koliko je svaka od njih znanja posjedovala...

Moje znanje se sa njihovim ne može porediti, a bila sam tako ponosna i zadovoljna kršćanka. Jedino što mi je na kraju preostlo jeste da uzmem Bibliju i da je dublje prostudiram. Možda je odgovor u njoj. A gdje bi drugo bio ako ne u «Svetom pismu»?! Biblija je za mene prestavljala najlegitimniji izvor kršćanstva. Međutim, listajući Bibliju i dublje razmišljajući o onome što čitam, naišla sam na mnoge nejasnoće i kontradiktornosti koje mi prije nisu upadale u oči.

Naišla sam na mnoge odlomke u kojima se ženi oduzimaju neka prava. Termin «diskriminacija žene» bi ovdje jako dobro odgovarao. Ali, čovjek to ne smije tako posmatrati! Ne smije se sve od riječi do riječi tumačiti, nego treba slikovito i simbolično predstaviti i dočarati! To je bilo nekada, ali ne i danas! Ovakvi odgovori zaista umiruju srca mnogih ljudi, jer svako od vjere uzima samo ono što mu odgovara i to naziva iskrenim vjerovanjem. Međutim, odlučujuće pitanje je od svega jače; Šta je Bog želio? Bila sam upravu kada sam smatrala da je odgovor u Bibliji. Kroz nju mi je postalo jasno da je od strane čovjeka oformljena jedna religija, koju Bog, ovakvu kakvo je današnje kršćanstvo, nije želio.

To nije prvobitna vjera koju je propovijedao Isus, niti je Biblija prvobitna knjiga koju je Bog objavio. Imala sam priliku da vodim opširniji razgovor sa jednim muslimanom koji je imao mnogo znanja. Ali ne samo o islamu nego i o kršćanstvu. Toliko toga je znao o poslanicima za koje sam ja u kršćanstvu čula, kao npr. o Abrahamu, Noi, Salamonu, idr. Također i o Isusu je mnogo toga pouzdano znao. Nisam se mogla načuditi da jedan musliman može toliko znati o kršćanstvu.

Mogao mi je sasvim spontano, bez imalo razmišljanja dati jednostavan i logičan odgovor. I uz sve to, imao je uvijek ubjedljiv dokaz za ono što tvrdi. Kada danas razmislim o našem razgovoru, postajem mi jasno da je on presudno uticao na donošenje moje odluke. Nakon toliko sakupljenih informacija koje sam ja tražila u želji da dokažem ispravnost današnjeg kršćanstva, preostala mi je jedina moguća odluka, prelazak na islam. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem Njegov Poslanik!