ZIKR POSLIJE NAMAZA U HANEFIJSKOM MEZHEBU

Pripremio:brat AbdurRahman B.

Bismilahi-r-rahmani-r-rahim

Porucujemo svim imamima, profesorima, muftijama, doktorima i magistrima islamskih nauka, svim sluzbenicima islamske zajednice i njenom vodi (op.admin), kao i obicnim muslimanima koji prakticiraju zajednicki glasni zikr nakon namaza da se ostave te novotarije i prihvate se sunneta. Svi ovi nabrojani govore da slijede Velikog Imama Ebu Hanifu kao i ucenjake iz hanefijskog mezheba. Njima onda kazemo poslusajte sta hanefijski mezheb kaze o zajednickom zikru naglas poslije sunnet namaza.
U knjizi Ilaus-sunen (uzdizanje sunneta) od jednog od najpoznatijih alima henefijskog mezheba Zafer Ahmed El-Usmanija, poglavlje STA SE UCI NAKON PREDAJE SELAMA u trecem tomu na strani 194-207 izmedu ostalog stoji:'' ...doista je doviti (pojedinacno) neposredno nakon zavrsetka svakog propisanog fard namaza mustehabb, sa dignutim rukama, kao sto je poznato i rasprostranjeno po nasim islamskim zemljama. A neka se Allah, dzelle senuhu, smiluje novotarima u nekim pokrajinama Indije koji su uveli u praksu da imam i dzematlije ustaju odmah poslije farda, kad prouce: Allahumme entes-selamu...'', onda klanjaju sunnete ili nafile, pa onda imam nakon fatihe, naglas, ponovno uci dovu dok dzematlije aminuju. To sto cine, rade u smislu stalne obaveze, tako da obicni svijet smatra da je taj vid dove nakon sunneta ili nafila, zajedno sa imamom, namaska obaveza, pa cak i ako se imam malo duze zadrzi na sunnetima zamjere mu: '' Vidi ga, mi cekamo na drugu dovu a on rastegao sa sunnetima...'' Mutevelije dzemata traze od sluzbenih imama da moraju obavezno uciti tu dovu poslije sunneta, inace ih razrjesavaju duznosti i nece da klanjaju za onima koji ne rade po njihoom obicaju.

Allaha mi, to je doista novotarija u vjeri, jer si se mogao uvjeriti iz hadisa navedenih u tekstu poglavlja OBJASNJENJE ONOGA STA SE UCI NAKON PREDAJE SELAMA, broj dvanaest, da: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije klanjao dva rekata sunneta nakon dzume, i dva rekata (sunneta) nakon aksamskog farza, osim u porodici – kod kuce. (hadis je stepena vjeodostojnosti hasen – dobar, prenosi izmedu ostalih Imam Malik ibn Enes u knjizi Muvetta) I broj trinaest, da je: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio pitan o tome sta je vrjednije, namaz u kuci ili namaz u dzamiji, pa je rekao:'' Vidis kako mi je stan blizu dzamije? Da klanjam u kuci, draze mi je nego u dzamiji, osim ako se radi o farzu, propisanom namazu.'' (hadis je stepena sahih-vjerodostojan ili hasen-dobar).

U svim tim tekstovima imamo dokaz da je obicaj Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio da praktikuje sunnete i nafile u kuci. Nije utvdeno ni u jednom hadisu da se on poslije vracao u dzamiju na dovu. Osim toga, to bi bilo otezavajuce, sto je potpuno razumljivo.'' DALJE AUTOR NASTAVLJA PA KAZE:'' Ne upotpunjuje se dokaz ove grupe sa hadisima u kojima se kaze da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponekad klanjao nafile u dzamiji, kao sto biljezi imam Tahavi u knjizi ''Serhul-meanil-asar'' od Ibn Abbasa,radijallahu anhu, slijedece:'' ...da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao jaciju namaz, a potom ostao klanjajuci (sunnet poslije jacije i vitre), dok svi nisu izasli iz dzamije''. Ili kao sto biljezi Ebu Davud od istog prenosioca (ibn Abbasa):'' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je oduzio ucenje nakon (farda) aksama, dok svi nisu izasli iz dzamije.''

Posto klanjanje nafile u dzamiji nije pokudio niko, a ovdje je predmetno pitane njenog vrijednovanja o dzematile dove poslije neobaveznih namaza. Veca vrijednost nafile je u kucnom obavljanju, kao sto smo naveli potvrdujuci to rijecima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojima se daje prednost nad njegovom praksom kao sto je pravilo metodologije islamskih nauka, tako da praksa (u ovakvim slucajevima kada dode u sukob sa rijecima) ima samo status dozvole. A u ovim i drugim vijestima, nemamo nesto sto bi upucivalo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon ovih neobaveznih namaza koje je obavio u dzamiji, okupljao ljude i dzematile dovio. Naprotiv, iz njih se razumije da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio zauzet sa namazom i ucenjem toliko da bi svi u tom vremenu izasli iz dzamije. Prema tome, gdje je dokaz koji potvrduje da je bila zajednicka dova, nakon nafila (sunneta) u dzamiji? Takoder, prisiljavanje imama i dzematlija da praktikuju sunnete i nafile u dzamiji imamo promjenu onoga sto je userijaceno i sto je serijatski vrijednije, te ogranicavanje onoga u cemu je Allah dao izbor, postaje taj cin prisile i zabranjena NOVOTARIJA koju je HARAM ciniti. Ranije smo naveli u tekstu Ebul-Ahvesa da je Ibn Mesud rekao:'' Ako imam zavrsi sa namazom i ne okrene se, niti nastavi sa daljnjim klanjanjem imajuci neku potrebu, ostavi ga i idi, njegov namaz je upotpunjen.'' (predaja je sahih)

U djelu Medzmeuz-zevaid imamo jos direktniji dokaz (1-200) gdje se kaze:'' Prenosioci ove predaje su potpuno povjerljivi, a od Ibn Mesuda se prenosi da je rekao:'' Kada imam preda selam, a covjek ima neku svoju, nema ga sta vise iscekivati da mu se okrene licem, pa i ako prekine namaz i selam...'' U svemu ovome imamo dozvolu napustanja i odlazak klanjaca sa svojim poslom nakon zavrsetka imama sa (fard) namazom i njegovog predavanja selama. U obaveznosti dove nakon sunneta i nafila, mijenjanje ove (serijatske) dozvole, bilo bi otezavanje imamu i dzematlijama bez ikakva opravdana razloga, jer im je serijatski dozvoljeno da klanjaju nafile u dzamiji, ili kuci ili gdje vec hoce, ili konacno da se raspu nakon farda i idu za svojim potrebama.

Kaze Uzviseni Allah:'' A kada se namaz obavi onda se po Zemlji razidite i Allahovu blagodat trazite...''(el-Dzumua,10) Oni (novotari) nemaju dokaz ni u tome sto je dosao jedan opci poticaj da se dovi nakon namaza, bilo da se radi o fardu ili nafili, jer u tome nema nikakvog dokaza da se to radi dzematile ili da se u tome mora neko (imam) iscekivati.''

Poznati hanefijski ucenjak Es-Sirinbilani je ranije naveo predaju iz djela Medzmeu-rivajet da kada neko zavrsi sa svojim (fard) namazom, onda uci zikr ako hoce sjedeci, ili ako hoce stojeci. Ovo je jos jedan dokaz da se zikr i dova ne rade zajednicki i naglas sa imamom jer je ovdje dosla dozvola da covjek moze zikriti stojeci ili sjedeci a da se to radi zajednicki onda bi svi morali sjedeci sa imamom zajedno da zikre. Takoder je on u svojo knjizi Nurul-idah naglasio mogucnost izbora imamu da se okrene dzematlijama da zikri sam za sebe i tiho kako bi prekinuo okretanje prema kibli (jer se samo u namazu obavezno treba okrenuti prema kibli a ne u zikru) ili da ode nakon selama sa svojim poslom.(strana 182.) Shvatite da se svim tim radnjama prekida fard namaz i imamet, koji je obavezan samo u posafanom dzematu kada se klanja za imamom fard namaz. Uloga zikra je da prekine namaz i da rastavi nafilu i sunnet od farza koji je klanjan za imamom dok sunnet i nafila se klanjaju poseno i pojedinacno.

U knjizi Multeka El-Ebhur od hanefijskog ucenjaka Ibrahim ibn Muhammed ibn Ibrahima El-Halebija, tom I str.121 izmedu ostalog stoji:'' ...da je najvrijednije klanjati sunnete u stanu (kod kuce), osim teravije.'' U hanefijskom djelu El-Hasijeh od Ibn Abidina ucenjaka hanefijskog mezheba koji probrao mnoge stavove iz drugih hanefijskih knjiga kaze se da u harame koji se cine u dzamiji spada i:''... dizanje glasa sa zikrom...'' a od onih ucenjaka koji to dozvoljavaju oni uslovljavaju da se time:''... ne ometa klanjac, spavac ili ucac...'' Ovdje se potrebno osvrnuti na ove rijeci a to je da ovi ucenjaci dozvoljavaju samo malo glasniji zikr ali ne zajednicki jer da svi oni koji su u dzamiji zikre zajednicki onda ne bi bilo potrebe da ovi ucenjaci postavljaju uslov da se tim zikrom ne ometa spavac, ucac ili klanjac. Zato sto bi u tom vremenu svi zajednicki zikrili pa niko ne bi ucio Kur'an ili klanjao namaz. Znaci da oni ne dozvoljavaju zajednicki zikr vec da covjek ako hoce moze sam za sebe da malo glasnije zikri.

Dragi brate i sestro ako vec hoces da slijedis henefijski mezheb onda ga slijedi kako treba a nemoj uzimati najslabije stavove ljudi koji nista nisu znali i koji druge u zabludu odvode, tj.nemoj zikriti naglas i dzematile jer to nije od Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta a niti od stavova uleme hanefijskog mezheba. Taj zikr su kao novotariju koja je haram uveli neki ljudi iz nekih pokrajina Indije a vremenom je neuki svijet to prihvatio i kod nas a kada bi se pojavio neki ucen covjek kod nas da tom svijet dokaze da cine grijeh i novotariju, odmah bi ga proglasili vehabijom ili otpadnikom ili sacuvaj Boze nevjernikom. Od mnoge uleme koja se borila protiv novotarija je i nas Mehmed ef. Handzic, umro 1943. god. A rodom iz Sarajeva. On je u svojo knjizi ''Vazovi'' dokazao da su mnogi obicaji kod nas novotarija zbog toga su ga 1943 godine i ubili.

Obaveza muslimana je da slijedi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne obicaje predaka i naroda, svaki obicaj koji nije u skladu sa Allahovom knjigom i sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije kabul kod Allaha naprotiv to je grijeh za koji ce doticni biti kaznjen na Sudnjem danu.

Allahu Tebi se utjecemo od svih vrsta novotarija u vjeri, Amin!