---

Sahihu-l-Buhari 1 br. 20. Sahih / BUHARI
OMER IBN EL-HATTAB Čuo sam Božjeg Poslanika (s a v s) gdje kaže:
"Poslovi se cijene samo prema namjerama i svakom čovjeku pripada samo što je naumio, pa ko se preselio (iz Meke u Medinu) s namjerom da bi stvario dobro ovoga svijeta ili radi žene kojom bi se oženio, njegova selidba će ono radi čega se i preselio."

Sahihu-l-Buhari 1 br. 21. Sahih / BUHARI
AIŠA bint EBI BEKR prenosi da je Haris b. Hišam r. A. Pitao Božijeg poslanika (s a v s) i rekao:
- Božiji poslaniče, kako tebi dolazi objava?
Božiji poslanik (s a v s) odgovori: "Ponekad mi dolazi poput zvonjenja zvona. To mi je najteži način objave, i kada se prekine (zvonjenje), ja bih potpuno upamtio ono što mi je (Džibril) kazao. Ponekad mi se melek ukaže u vidu čovjeka. On bi mi govorio, a ja pamtio šta mi kaže."
Aiša r. a. kaže: "Vidjela sam ga kako mu stiže Objava jednog jako hladnog dana i kada presta, čelo mu, uistinu, još kiptaše znojem."

Sahihu-l-Buhari 1 br. 23. Sahih / BUHARI
AIŠA bint EBI BEKR je rekla: »Prvo s čim je počela Objava Božijem poslaniku (s a v s) bilo je u vidu, istinitog sna. Sve što bi vidio u tom snu dolazilo bi poput svijetla dana. Kasnije je zavolio samoću. Osamljivao bi se u pećinu Hira. Tu je boravio u pobožnosti i provodio brojne noći u molitvi ne silazeći svojima. Za to bi se, prethodno, snabdio hranom. Kasnije bi se povratio Hatidži i opet se snabdio kao i ranije i tako dok mu ne stiže Istina, a on u pećini Hira.
Melek mu je došao i rekao: "Uči (i druge poučavaj)!"
- Ne znam učiti - odgovorio je Muhamed (s a v s).
- Zatim me je uzeo k sebi - rekao je on - i stisnuo toliko da me je muka spopala, a potom pustio i rekao: "Uči (i poučavaj)!"
- Me znam učiti - rekao sam, a on me uze i po drugi put stisnu k sebi da me je muka spopala, pa pusti i reče: "Uči (i poučavaj)!"
- Ne znam učiti - rekao sam - a on me opet uze i po treći put stegnu, pa pusti i reče: "Uči u ime tvoga Gospodara koji je sve stvorio. Stvorio je čovjeka od zgrušane krvi. Uči i poučavaj, a tvoj je Gospodar najmilostiviji.")
Potom se Božiji poslanik (s a v s) povratio, unišao Hatidži b. Huvejlid, a srce mu još lupaše i reče: »Pokrijte me! Pokrijte me!e Pokrili su ga, dok ga strah nije napustio, a onda je ispričao Hatidži slučaj i dodao: »Bojim se sebi!«
- Ne, Boga mi! - reče Hatidža - Allah te neće nikada poniziti i napustiti, jer ti obilaziš rodbinu, snosiš teret (pomažući siročad), stječeš za siromahe, gostoljubiv si i pomažeš one koji zastupaju istinu.
Tada ga je Hatidža odvela svome stričeviću Verek b. Nevfel b. Esed b. Abdi Uzza, čovjeku koji je još u predislamsko doba primio hrišćanstvo. Dobro je poznavao hebrejsko pismo i prepisivao iz Evandelja na hebrejski jezik, što je Bog htio da prepisuje. Bio je oronuli starac i već oslijepio.
- Amidžiću, - rekla mu je Hatidža - saslušaj nešto od svoga bratića!
- Moj bratiću - reče mu Vereka - šta je to što si vidio?
Božiji poslanik (s a v s) ispričao je Vereki slučaj koji je doživio (vidio).
- To je Džibril, koga je Bog slao Musau. Kamo sreće - rekao mu je
Vereka - da sam mlad i da budem živ kada te bude izgonio tvoj narod.
- A zar će me oni izgoniti? - upitao je Božiji poslanik (s a v s).
- Da - reče on - jer nikada niko nije donio slično tome što si ti
donio, a da nije napadan. Ako doživim tvoje vrijeme (vjerovjesničko) pomoći ću te koliko god mognem. Nije mnogo prošlo poslije ovog, Vereka je preminuo, a i Objava bi za neko vrijeme obustavljena.
Ibnu Šihab kaže:
- Saopćio mi je Ebu Seleme b. Abdur-Rahman da je Džabir b. Abdullah Ensarija, govoreći o prekidu Objave, rekao:
- I Muhamed (s a v s) u svom izlaganju reče: »I dok sam još išao (sa
Hira), čuo sam s neba jedan glas, podigoh pogled, kad onaj isti melek koji mi je bio na Hirau, sjedi na položaju izmedu neba i zemlje. Uplašen od toga povratio sam se (kući) i rekao:
»Pokrijte me! Pokrijte mel Kasnije je Bog dž. Š. Objavio: »O pokriveni, ustani i opominji!«, pa do kraja Njegova govora: »I griješenje ostavi! Nakon toga Objava je uredno slijedila.
(U ovom predanju) Jahjaa slijedi Abdullah b. Jusuf i Ebu Salih koga slijedi Hilal b. Reddad prenoseći od Zuhrije, a Junus i Ma'mer rekli su: "Tresle su se (Muhamedove) nadramenice zajedno sa vilicom (umjesto srce)."

 

Sahihu-l-Buhari 1 br. 26. Sahih / BUHARI
ABDULLAH IBN ABBAS Musa b. Eibu Aiše je rekao da mu je prenio Seid b. Džubejr od Ibnu Abbasa o govoru Uzvišenog: »Ne izgovaraj ga (stalno) svojim jezikom, da bi ga ubrzao (zapamtiti)!«, i dodao: »Božiji se poslanik (s a v s) mnogo trudio pri pamćenju (isporučenc mu) Objave i radi toga je stalno kretao usnama.«
- I ja vam pokrećem usnama - kazao je Ibnu Abbas - onako kako ih pokretaše sam Božiji poslanik (s a v s), a Seid je (Musau) rekao: »I ja, evo, pokrećem usne kao što sam vidio da ih pokreće Ibni Abbas«, i brzo pokrenu svoje usne. Tada je uzvišeni Allah objavio:
»Ne pokreći (stalno) svoj jezik, da bi ga time ubrzao (upamtiti). Mi smo dužni skupiti ga i (učvrstiti) njegovo čitanje.«
- Prikupila su ti ga tvoja prsa i ti ćeš ga s lakoćom reprodukovati - objasnio je Ibnu Abbas.
»I kada ti ga (Kur'an) čitamo (preko Džibrila), tada i ti slijedi njegovo čitanje!, a Ibnu Abbas kaže: »Slušaj ga i ćuti!«
»Zatim, Mi smo ga dužni objasniti« - Zaista je naša dužnost da ti omogućimo da ga potom reprodukuješ (protumačio je Ibnu Abbas).
Poslije ovoga, kada bi god Džibril došao, Božiji poslanik (s a v s) bi ga samo slušao, a kada Džibril ode, Vjerovjesnik (s a v s) bi ga reprodukovao tačno onako kako ga je citirao Džibril.

Sahihu-l-Buhari 1 br. 26. Sahih / BUHARI
ABDULLAH IBN ABBAS je rekao: »Božiji poslanik (s a v s) bio je najdarežljiviji čovjek, a bio bi najdarežljiviji u mjesecu Ramazanu, kada bi mu dolazio Džibril, a dolazio mu je svake noći mjeseca Ramazana i poučavao ga Kur'anu. Božiji poslanik bio je u činjenju dobra, darežljiviji od poslanog (koristonosnog) vjetra.«

 

Sahihu-l-Buhari 1 br. 30. Sahih / BUHARI
ABDULLAH IBN ABBAS kaže da ga je obavijestio Ebu Sufjan b. Harb, da je Herakle poslao po njega izaslanika u jednu karavanu Kurejšija, koji su bili došli kao trgovci u Damask (Šam), u vrijeme kada je Božiji poslanik (s a v s) bio produžio (primirje) sa Ebu Sufjanom i Kurejšvjskiim nevjernicima. Oni su mu došli u Jerusalem. Herakle ih je pozvao u svoju rezidenciju, a kod njega su bili vizantijski dostojanstvenici. Kada ih je Herakle pozvao k sebi, pozvao je i svoga tumača i (preko njega) pitao:
- Ko je od vas, po krvnom srodstvu, najbliži tom čovjeku koji tvrdi za sebe da je Vjerovjesnik?
- Ja sam mu od njih najbliži po srodstvu - odgovorio je Ebu Sufjan. - Približite mi ga - reče Herakle - a primaknite i njegove drugove i postavite ih njemu iza leda!
Potom Herakle reče svome tumaču: »Reci im da ću ja pitati ovoga (ukazujući na Ebu Sufjana) o onome čovjeku (Muhamedu) i ako mi štogod slaže, demantujte ga!«
- Bogami, (rekao je Ebu Sufjan) da se nisam stidio laži koju bi oni mogli otkriti (i kasnije mi naštetiti), ja bih na Njega nešto i slagao. Prvo što me je o njemu pitao bilo je: »Kako se medu vama cijeni njegovo porijeklo?
- On je kod nas uglednog porijekla - rekao sam.
- Da li je iko ikada izmedu vas prije njega ovako nešto govorio - upitao je (Herakle).
- Nije - odgovorio sam.
Da li je neko od njegovih predaka bio vladar? - upita. Nije - rekoh.
Da li ga slijedi ugledni svijet ili puk (slabi i siromašni)? - pitao je. Ne, nego puk (slabi i nejaki) - odgovorio sam. Da li se njihov broj povećava ili smanjuje? - reče. Ne smanjuje, nego povećava - rekao sam.
Da li iko od njih konvertira? - upitao je Herakle - mrzeći njegovu vjeru, nakon što ju je prihvatio?
- Ne - odgovorio sam.
- Da li ste ga optuživali za laž, prije nego je počeo naučavati ono što sada naučava? - pitao je (Herakle).
- Ne - odgovorio sam.
- Da li krši zadanu riječ? - upitao je.
- Ne, - rekoh - ali sada smo u jednom ugovornom periodu (deset
godišnjeg primirja) s njim i ne znamo šta će on u njemu uraditi.
- Nijedan odgovor nije mi pružio megućnost - izjavio je kasnije Ebu
Sufjan - da u njega ubacim bilo šta (sumnjivo) osim ove riječi.
- Da li ste se protiv njega borili? - upitao je opet (Herakle). - Da - izjavio sam.
- Pa kakav je bio ishod vaše borbe s njim? - upitao je.
- Borba izmedu nas i njega je promjenjljive sreće; nekada pobijedi - rekao sam - on, a nekada mi.
- Sta vam nareduje? - pitao je.
- Govori - kazao sam -: Obožavajte jedinog Allaha, ne pridružujte
Mu sudruga i napustite ono što vam (o tome) govore vaši očevi; nareduje nan namaz, iskrenost, krijepost i održavanje rodbinskih veza.
Tada Herakle reče tumaču:
- Reci mu (Ebu Sufjanu): Pitao sam te za njegovo porijeklo i ti s spomenuo da je on medu vama uglednog porijekla. To je slučaj svih poslanika, oni se pojavljuju u najuglednijoj porodici svoga naroda.
Pitao sam te: da li je iko izmedu vas prije njega ovako govorio, a ti s izjavio, da nije. Kažem ti, da je ikad iko prije njega tako nešto govorio, rekai bih da je on čovjek koji žudi za riječima rečenim prije njega.
Dalje sam te pitao: da li je neko od njegovih predaka bio vladar, a ti si izjavio da nije, a da je - kažem - neko od njegovih bio vladar, rekao bih da je on čovjek koji traži vlast svoga oca.
Pitao sam: jeste li ga sumnjičili za laž prije nego je počeo govoriti oni što sada govori.
Odgovorio si: ne. Pa držim podsigurno kada nije lagao na narod, kako bi sada lagao na Boga.
Potom sam te pitao: da li ga slijedi ugledni svijet ili od njega slabiji siromašniji. Ti si spomenuo da ga slijede slabašnji, a oni su (bili većinom sljedbenici poslanika.
Pitao sam još: da li se njihov broj povećava ili umanjuje, pa si izložio,
da se povećava. Tako je stvar vjere i vjerovanja dok se ona ne upotpuni
Dalje sam te pitao: da li je iko iz nje konvertirao mrzeći njegovu vjeru nakon što ju je prihvatio. Ti si odgovorio, da nije. Tako je vjerovanje kadj se njegova ljupkost pomiješa (i ovlada) srcima (vjernika).
Pitao sam te: da li krši riječ, a ti dade odgovor, da ne krši. Takvi su
poslanici, oni ne krše riječ.
Pitao sam te: šta vam nareduje i ti odgovori, da vam nareduje, da ob žavate Allaha i da mu u tom ne pridružujete nikakva sudruga, da vam zabranjuje obožavanje kipova, a nareduje vam (obavljanje) namaza, iskrenost moralnu krepost. Pa ako je to što kažeš, istina, on će uskoro zavladati tlom pod ovim mojim nogama. Ja sam već znao da se pojavio Vjerovjesnik, ali nisam mislio da je on baš od vas. Kada bih znao da ću biti kod njega iskren primljen, (i slobodan čovjek) potrudio bih se da se sretnem s njim. A kada bih bio kod njega, prao bih mu njegove noge.
Potom je Herakle zatražio pismo Božijeg poslanika (s a v s) poslano p Dihjetu glavaru Busre koji ga je Heraklu već uputio. Herakle je pročita pismo u kome stajaše:
»U ime Allaha, Sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog.
Od Muhameda, Božijeg roba i Njegova poslanika,
Heraklu, glavaru Bizanta.
Spas na onog ko slijedi pravi put!, a potom: pozivam te pozivom Islam, primi Islam, bićeš sretan i spašen, Bog će te nagraditi dvostrukom nagradon a ako se okreneš (od ovog poziva) snosićeš grijeh svoj i svojih sugradana-
"Sljedbenici Knjige, pridite i slijedite riječ koja je jednaka i za nas i g vas: da ne obožavamo nikoga osim Allaha, da mu niučem ne pridružujen nikakva sudruga, da ne smatramo jedni druge bogovima osim Allaha, pa al to oni odbace, recite (im): Budite svjedoci da smo mi, uistinu, muslimani."
Ebu Sufjan je dodao:
- Kada je Herakle kazao što je imao reći i kada je završio sa čitanjem pisma, nastala je oko njega galama i podigli se glasovi, mi smo bili sa sastanka odstranjeni. Rekao sam svojim drugovima, kada smo već bili odstranjeni: »Ugled ibnu Ebi Kebšeta (Muhameda) je, stvarno, porastao, a plaši ga se, eto, i vladar Bizanta (sinova žute rase).
- Od tada sam (rekao je Ebu Sufjan) bio stalno u uvjerenju da će on (Muhamed) zaista pobijediti, tako da je Bog i meni dao da sam primio Islam.
Ibnun-Natur, guverner Jerusalema, prijatelj Herakla i biskup hrišćana Sirije, pričaše:
- Kada je Herakle stigao u Jerusalem, bio je zlovoljan pa su mu neki od njegovih patrijarha rekli: »Na tvojoj vanjštini zapažamo neraspoloženje.«
- Herakle je - rekao je Ibnun-Natur - bio astrolog i posmatraše zvijezde, pa kada su ga upitali (šta vidi), odgovori: »Jedne noći, kada sam posmatrao zvijezde, vidio sam kako vladar naroda, koji se obrezuje (sunneti), odnese pobjedu. Pa ko se obrezuje od ovog naroda?«
- Niko se ne obrezuje osim Jevreja. Neka te ne zabrinjava njihov položaj. Raspiši po gradovima svoga carstva neka sve Jevreje poubijaju - odgovorili su oni.
I dok su oni bili još u razgovoru, priveden je Heraklu jedan čovjek koga je poslao vladar Gasanovića da prenese vijest o Božijem poslaniku (s a v s). Kada ga je Herakle ispitao, rekao je: »Idite i pogledajte je li obrezan ili nije?o Oni su ga pregledali i javili Heraklu da je obrezan. On ga je još pitao o Arapima, pa čovjek odgovori: »Oni se sunete.«
- To je vladar ovoga naroda, već se pojavio - reče Herakle.
Potom je Herakle pisao u Rumiju svome prijatelju (Dagatiru), koji mu bijaše ravan u znanju, a onda je otputovao u Hims. I dok je Herakle još bio na putu za Hims, stiglo mu je pismo od tog njegovog prijatelja, čiji se sadržaj podudaraše sa mišljenjem Herakla o pojavi Vjerovjesnika (s a v s) i da je on, stvarno, Božiji poslanik. Herakle je tada pozvao u svoj dvorac u Himsu velikane Bizantije, a potom naredio pa su mu se vrata pozaključavala. Tada se pojavio i rekao: »Narode Bizanta! Želite li spas!? Želite li pravi put!? Želite li trajnost vaše vlasti!?, onda dajte riječ vjernosti ovom Vjerovjesniku!
Tada su oni navalili na vrata poput nasrtaja divljih magaraca. Medutim, nadoše ih zaključana. Kada je Herakle vidio njihovu odvratnost i očajanje zbog ovog vjerovanja, kazao je: »Povratite ih meni!«, a potom reče: »Malo prije sam održao svoj govor s namjerom da ispitam vašu čvrstinu i privrženost vašoj vjeri i, eto, sada sam se uvjerio.«
Tada mu se pokloniše, padajući ničice na zemlju, i s njim bili zadovoljni. To je kraj slučaja s Heraklom koga su od Zuhrije prenijeli Salih b. Kejsan i Ma'mer.

 

Sahihu-l-Buhari 1 br. 36. Sahih / BUHARI
ABDULLAH IBN OMER je rekao: - Božiji poslanik (s a v s) je izjavio: »Islam je sagraden na pet (principa): očitovanju (s vjerovanjem) da nema drugog boga osim jedinog Allaha i da je Muhamed Božiji poslanik, obavljanju namaza, davanju zekjata, vršenju hadždža i postenju Ramazana.

 

Sahihu-l-Buhari 1 br. 37. Sahih / BUHARI
EBU HUREJRE ABDURRAHMAN prenosi da je Poslanik savs rekao: "(Savršeno) vjerovanje sastoji se od šezdeset i nekoliko ogranaka (imanskih, islamskih, gusulskih, namaskih i drugih uslova i dužnosti), pa i stid je ogranak imana."

Sahihu-l-Buhari 1 br. 38. Sahih / BUHARI
ABDULLAH IBN AMR prenosi da je Poslanik savs rekao: "Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruke mirni drugi muslimani, a pravi iseljenik (muhadžir) je onaj koji je uspio napustiti ono što je Bog zabranio."
Ebu Abdullah (Buharija) dodaje:
- Ebu Muavija rekao je: »Nama je (gornje) ispričao Davud, prenoseći od Amira, koji je kazao: Čuo sam Abdullaha da prenosi od Vjerovjesnika (s a v s), a Abdul-A'la ga je prenio od Davuda, (on) od Amira, ovaj od Abdullaha, a Abdullah od Vjerovjesnika (s a v s)

Sahihu-l-Buhari 1 br. 39. Sahih / BUHARI
EBU MUSA EL-EŠARI je rekao: ashabi su pitali: "Božiji poslaniče, ko je najbolji musliman?", On odgovori: "Onaj od čijeg su jezika i ruke mirni muslimani."

Sahihu-l-Buhari 1 br. 39. Sahih / BUHARI
ABDULLAH IBN AMR prenosi da je neko upitao Poslanika savs: "Šta je po Islamu najbolje činiti?" Vjerovjesnik odgovori: "Da nahraniš gladnog i da nazivaš selam onome koga poznaješ i kog ne poznaješ."

Sahihu-l-Buhari 1 br. 39. Sahih / BUHARI
ENES IBN MALIK EL-ENSARI prenosi od Vjerovjesnika (s a v s) da je rekao: »Nijedan od vas neće biti dobar vjernik, dok ne bude želio svome bratu (muslimanu) ono što želi i sam sebi.

 

Sahihu-l-Buhari 1 br. 40. Sahih / BUHARI
EBU HUREJRE ABDURRAHMAN prenosi da je Božiji poslanik savs rekao:
"Kunem se onim u čijoj je moći moj život, nijedan od vas neće biti vjernik dok mu ja ne budem draži od njegova roditelja i njegova djeteta."

Sahihu-l-Buhari 1 br. 40. Sahih / BUHARI
ENES IBN MALIK EL-ENSARI je kazao da je Vjeroviesnik (s a v s) rekao: "Nijedan od vas neće biti vjernik dok mu ja ne budem draži od njegova roditelja, njegova djeteta i cijelog svijeta."

Sahihu-l-Buhari 1 br. 41. Sahih / BUHARI
ENES IBN MALIK EL-ENSARI kaže da jeVjerovjesnik (s a v s) izjavio:
"Kod koga budu tri (svojstva) osjetiće slast vjerovanja: da mu bude Bog i Njegov poslanik draži od svega drugog, da voli svakog čovjeka i gaji ljubav prema njemu samo u ime Boga i da mrzi povratak u nevjerstvo kao što mrzi da bude bačen u vatru."

 

Sahihu-l-Buhari 1 br. 41. Sahih / BUHARI
ENES IBN MALIK EL-ENSARI prenosi od Vjerovjesnika (s a v s), da je rekao: "Ljubav prema Ensarijama je dokaz vjerovanja, a dokaz licemjerstva je mržnja prema Ensarijama."

Sahihu-l-Buhari 1 br. 42. Sahih / BUHARI
UBADE IBN SAMIT prenosi da je Božiji poslanik (s a v s) rekao, a oko njega skupina ashaba: "Obavežite mi se, da nećete Bogu pridruživati nikakva suparnika, da nećete krasti, da nećete činiti blud, da nećete ubijati svoju (žensku) djecu, da nećete lagati potvarajući drugog s onim što je u vašim utrobama i da nećete biti nepokorni u uobičajenoj odanosti Bogu. Onaj ko od vas ispuni obavezu, on ima nagradu kod Boga, a onaj ko od nje nešto prekrši, biće kažnjen na ovom svijetu odgovarajućom šeriatskom kaznom i to mu je otkupljenje. Onaj ko nešto od toga prekrši i Bog mu to pokrije (na ovom svijetu), a to je u Božijoj volji, ako bude htio, oprostiće mu, a ako bude htio kazniće ga."
- I mi smo mu se na to obavezali

Sahihu-l-Buhari 1 br. 43. Sahih / BUHARI
EBU SEID EL-HUDRI je rekao:
- Božiji je poslanik (s a v s) kazao: "Možda će najbolja imovina dobrog muslimana biti stado za kojim će on ići po vrhovima brda i mjestima gdje se sakuplja voda (pojilištima), bježeći sa svojom vjerom od smutnji."

 

Sahihu-l-Buhari 1 br. 44. Sahih / BUHARI
AIŠA bint EBI BEKR je rekla: "Kada bi Allahov Poslanik savs naređivao nešto svojim drugovima, naređivao je samo ono što su oni mogli podnijeti.
- Božiji Poslaniče - govorili su oni - mi nismo kao ti! Bog je tebi oprostio minule grijehe a i one kasnije.
On bi se na to rasrđivao toliko da mu se srdžba primjećivaše na licu, a potom bi rekao:"Ja sam među vama najbogobojazniji i najupućeniji u (biće) Boga"

Sahihu-l-Buhari 1 br. 45. Sahih / BUHARI
EBU SEID EL-HUDRI prenosi da je Poslanik savs rekao: "U raj će unići onaj ko ga je zaslužio, a u pakao onaj ko je griješio. Potom će Uzvišeni Bog (čuvarima) reći: "Izvedite iz pakla svakog onog u čijem je srcu bilo vjere u Boga težine jednog zrna graška." Tako će se oni, bivši potpuno pocrnjeli, izvesti iz pakla i staviti u rijeku stida, ili u rijeku života - sumnja Malik koji je od ova dva značenja Muhamed namjeravao. Poslije će iz nje ponići kao što sjeme izrasta po obali potoka. Zar nisi vidio kako ono izniče žuto-uvrnuto?
Vuhejb je kazao:
- Nama je prenio Amr: "... U rijeku života" i dodao: "hardelin min hajrin", tj. "Dobra težine zrna graška"

Sahihu-l-Buhari 1 br. 46. Sahih / BUHARI
EBU SEID EL-HUDRI prenosi da je Božiji poslanik (s a v s) rekao:
"Na spavanju vidio sam neke ljude. Oni su mi se jasno prikazali. Na njima su bile košulje (raznolike dužine), neke od njih dostižu do grudi (dojki), a neke do ispod grudi. Prikazao mi se je i Omer b. Hattab. Na njemu je bila košulja koju vuče (po zemlji)."
- Božiji poslaniče - rekli su prisutni - kako si to protumačio? - (Stepenima) vjere (religioznošću) - odgovorio je.

Sahihu-l-Buhari 1 br. 47. Sahih / BUHARI
ABDULLAH IBN OMER prenosi da je Božiji poslanik (s a v s) rekao: "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne vjeruju i očituju vjeru u jednog Boga i da je Muhamed Božiji poslanik, dok ne počnu klanjati namaz i davati zekat. Kada budu to radili zaštitiće kod mene svoje živote i svoje imetke, osim dužnosti (obaveza) premo propisima Islama, a njihov (konačni) obračun pripada Bogu."

 

Sahihu-l-Buhari 1 br. 46. Sahih / BUHARI
ABDULLAH IBN OMER prenosi da je Božiji poslanik (s a v s) naišao pokraj jednog Ensarije, koji savjetovaše i odvraćaše svoga brata od pretjeranog stida, pa mu je Božiji poslanik (s a v s) rekao: "Ostavi ga! Stid je, uistinu, dio vjerovanja (imana)."

Sahihu-l-Buhari 1 br. 48. Sahih / BUHARI
EBU HUREJRE ABDURRAHMAN prenosi da je Božiji poslanik (s a v s) bio upitan:
- Koji je posao najvredniji?
- (Čvrsto ispravno) vjerovanje Boga i Njegova poslanika - odgovorio je on.
Zatim mu je rečeno: "A šta potom?"
- Borba na Božijem putu - odgovorio je.
Potom mu je opet rečeno: "A šta onda?"
- Kod Boga primljen hadždž (obavljen pošteno stečenom imovinom iz obožnosti i bez griješenja) - rekao je on.

Sahihu-l-Buhari 1 br. 50. Sahih / BUHARI
SAD IBN EBU VEKKAS prenosi da je Božiji poslanik (s a v s) davao milostinju jednoj grupi ljudi dok je Sa'd tu sjedio. Božiji je poslanik (s a v s) izostavio jednog čovjeka od te skupine koji mi se (rekao je Sa'd) najviše dopao pa sam rekao:
- Božiji poslaniče, šta imaš protiv tog čovjeka? Bogami, ja ga smatram vjernikom!
- Ili samo muslimanom? - rekao je (Muhamed /s a v s/).
Ja sam malo zašutio. Potom me je obvladalo ono što sam o njemu znao, pa sam ponovio svoju raniju izjavu i rekao: "Šta ti imaš protiv tog čovjeka? Bogami, ja ga smatram vjernikom!"
- Ili samo muslimanom? - upitao je on.
Ja sam opet malo zašutio. Zatim me je obvladalo ono što sam o njemu znao, pa sam opet ponovio svoju raniju izjavu i rekao: "Šta ti imaš protiv ovog čovjeka? Bogami, smatram ga vjernikom!"
- Ili samo muslimanom? - kazao je (Muhamed /s a v s/).
Malo sam opet zašutio. Poslije me je ponukalo ono što sam o njemu tinao pa sam obnovio svoju raniju riječ, a obnovio je i Božiji poslanik (s a v s) svoj a potom rekao: »O Sa'du, ja sam udijelio milostinju onom čovjeku, iako m je taj (drugi) bio miliji od njega, bojeći se da ga Allah ne strmoglavi u pakao
Ovaj hadis ispričali su još: Junus, Salih, Ma'mer i moj bratić Zuhrij prenoseći ga od Zuhrije.

 

Sahihu-l-Buhari 1 br. 52. Sahih / BUHARI
ABDULLAH IBN AMR prenosi da je jedan čovjek pitao Božijeg poslanika (s a v s):
- Šta je po Islamu najbolje činiti?
- Da gladnog nahraniš, da nazivaš selam onome koga poznaješ i koga ne poznaješ - odgovorio je.
Sahihu-l-Buhari 1 br. 52. Sahih / BUHARI
ABDULLAH IBN ABBAS je rekao: - Vjerovjesnik (s a v s) je kazao: "Predočen mi je pakao i vidio sam da su u njemu najbrojnije žene. One skrivaju istinu (nezahvalne su)." - Da li one skrivaju vjeru u Boga? - upitano je.
- One skrivaju - rekao je on - dobročinstvo (svoga) supruga (starješine). One su nezahvalne na dobročinstvu. Kada bi kojoj od njih cijelo vrijeme (svoga života) činio dobročinstvo, pa kasnije imala od tebe nešto neugodno, rekla bi: "Nisam od tebe nikad ni vidjela nekog dobra."

Sahihu-l-Buhari 1 br. 54. Sahih / BUHARI
EBU ZERR DŽUNDUB IBN DŽUNADE - Izgrdio sam jednog čovjeka i osramotio ga sa njegovom majkom
(rekavši mu da je sin crnkinje), pa mi je Vjerovjesnik (s a v s) rekao: "Ebu Zerre, što si mu nanio sramotu i uvrijedio ga njegovom majkom? Ti si čovjek sa paganskim navikama. Vaši robovi (sluge) su vaša braća. Bog ih je stavio pod vašu vlast, pa ko bude imao takvog brata pod svojom vlašću neka ga hrani onim što i sam jede i neka ga oblači onako kako se i on oblači. Ne opterećujte ih do iznemoglosti, a ako ih preopteretite, pomozite im."

 

Sahihu-l-Buhari 1 br. 55. Sahih / BUHARI
AHNEF IBN KAJS je rekao:
- Pošao sam da pomognem ovom čovjeku (Aliji b. Ebu Talib) pa me je susreo Ebu Bekret i rekao: "Kuda namjeravaš?"
- Da pomognem ovom čovjeku - odgovorio sam.
- Vrati se! - rekao je Ebu Bekret. Čuo sam Božijeg poslanika gdje kaže: "Kada se dvojica muslimana sabljama naoružana medusobno sukobe, u pakao će i ubica i ubtjeni."
- Božiji poslaniče! - rekao sam - ubica (treba), a zašto ubijeni?
- Pa i on je žudio da ubije svoga brata - odgovorio je on.

Sahihu-l-Buhari 1 br. 56. Sahih / BUHARI
ABDULLAH kaže: "Kada je objavljen ajet: "Oni koji (iskreno) vjeruju i svoje vjerovanje ne zaodjevaju zulumom (biće u bezbjednosti i oni su upućeni pravim putem)", drugovi Božijeg poslanika (s a v s) zapitaše: "A ko od nas nije griješio (i nasilje sebi učinio)? "Na to je Bog objavio: "Idolopoklonstvo je, zaista, najveće nasilje (grijeh)."

Sahihu-l-Buhari 1 br. 57. Sahih / BUHARI
EBU HUREJRE ABDURRAHMAN prenosi da je Poslanik savs rekao:
"Tri su znaka dvoličnjaka: kada govori, laže; kada (što) obeća, ne ispuni kada mu se što povjeri, iznevjeri."
Sahihu-l-Buhari 1 br. 57. Sahih / BUHARI
ABDULLAH IBN AMR prenosi da je Vjerovjesnik (s a v s) izjavio:
"Onaj kod koga se nade četvoro, biće pravi dvoličnjak, a onaj kod ko se nade samo jedno od njih, smatraće se da ima znak dvoličnosti sve dok ne napusti: kada mu se što povjeri, iznevjeri; kada priča, laže; kada šta obeća, ne izvrši; a kada se svađa, prelazi granicu."
Ovako je prenio i Šu'be od A'mešaaa).

 

Sahihu-l-Buhari 1 br. 57. Sahih / BUHARI
EBU HUREJRE ABDURRAHMAN je rekao:
- Božiji poslanik (s a v s) je kazao: »Ko provede „Lejlei-Kadr" u ibadet vjerujući Boga i računajući (samo na Njegovu nagradu), oprostiće mu se njegovi ranije učinjeni grijesi (prema Bogu).