Hadiske zbirke napisane u drugom i trećem stoljeću U drugom stoljeću po hidžri počinje zapisivanje hadisa u zbirke, poredano po poglavljima i tematskim cjelinama. Među najpoznatije sakupljače hadisa u zbirke u ovom stoljeću spadaju Ibn Džurejdž, Ma’mer bin Rešid El-Basri, El-Evzai, Imam Malik bin Enes, Abdullah bin Mubarek, Veki’ bin Džerrah, Imam Šafija i dr.
Najpoznatija hadiska iz ovog stoljeća je "Muvetta” imama Malika bin Enesa (preselio, 179. h.g.), koja kao i druge zbirke napisane u ovom periodu osim hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sadrži i predaje ashaba i tabi’ina. U znamenite zbirke iz ovog perioda spada i "Musannef” od Abdurrezaka San’anija (umro 211. h.g.) koja sadrži oko 21 000 hadisa i predanja poredanih po fikhskim cjelinama.
U trećem stoljeću po hidžri zapisivanje hadisa i hadiskih disciplina dostiže svoj procvat i vrhunac. To je bilo stoljeće u kojem su živjeli i pisali veliki hafizi hadisa ovog ummeta poput imama Ahmeda bin Hanbela, Buharije, Muslima, Ebu Zur’e, Ebu Hatima Er-Razija, Alija ibnul-Medinija, Ishaka ibn Rahuje i dr.
Najznačajnije zbrike iz ovog stoljeća su:

1. "Musned” imama Ahmeda bin Hanbela (umro 241. h.g.), koji je sa oko 30 000 hadisa najveća hadiska zbirka koja je do danas sačuvana. Inače "Musned” je zbrika u kojoj su hadisi poredani po imenima ashaba, tj. na jednom mjestu se nalaze svi hadisi koje prenosi jedan ashab.

2. "Sahih” imama Buharije (umro 156. h.g.) i "Sahih” imama Muslima (umro 161 hg.), su dvije hadiske zbirke čiji su autori postavili sebi za uvjet da u njih ne unesu osim vjerodostojne hadise.

3. "Suneni” tj. zbirke koje sadrže hadise koji su vezani za fikhske propise i hadisi u njima su poredani po fikhskim cjelinama.

Najpoznatiji suneni napisani u trećem stoljeću su:

· "Sunen” Ebu Davuda (umro 275 h.g.)
· "Sunen” Nesaija (umro 303. h.g.)
· "Sunen” Tirmizija (umro 279. h.g.)
· "Sunen” Ibn Madže (umro 273. h.g.)

Dva sahiha i četiri sunena koje smo naveli, islamski učenjaci nazivaju "El-Kutubus-Sitte”, tj. šest hadiskih zbirki koje su ujedno najpoznatije i najsveobuhvatnije hadiske zbirke uopćeno.

Hadiske zbirke napisane u četvrtom i petom stoljeću po hidžri

1. "Sahih” Ibn Huzejme (umro 311. h.g.), kojeg je poredao po fihskim cjelinama, tako što je počeo sa navođenjem hadisa o čistoći i abdestu, zatim namazu, itd. Nažalost, do danas nije nađeno osim četvrtina ove zbikre.

2. "Sahih” Ibn Hibbana (umro 354. h.g.)
Podijelio ga je na pet dijelova:
a. Naredbe
b. Zabrane
c. Obavijesti o onome što treba znati
d. Dozvoljene stvari
e. Stvari koje je radio Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem.

3. "Mustedrek” Hakima (umro 405. h.g.)
Hakim je nastojao da u ovoj zbirci sabere hadise koji se prenose lancem prenosioca od kojih prenose Buharija i Muslim, ili jedan od njih u svojim Sahihima, a kojeg oni ne prenose u Sahihima.

4. "Šerh Muškilil-Asar” od Ebu Dža’fera Et-Tahavija (umro 321. h.g.), je hadiska zbrika u kojoj autor nastoji spojiti i objasniti ono što je vezano za hadise koji su na prvi pogled kontradiktorni, kao i hadise čije je značenje skriveno i nejasno, i nije se pridržavao određenog redosljeda.

5. "El-Mu’džemul-Kebir” od Taberanija (umro 360. h.g.) je hadiska zbirka koja sadrži više od 20 000 hadisa poredanih po imenima ashaba, prenosilaca hadisa, shodno arapskoj abecedi, stim da je počeo sa navođenjem hadisa desetorice kojima je obećan džennet.

6. "Sunen” Darekutnija (umro 385. h.g.), je zbirka u kojoj je autor naveo hadise po fikhskim cjelinama i objasnio vjerodostojnost ili nevjerodostojnost navedenog hadisa.

7. "Es-Sunenul-Kubra” od Bejhekija (umro 485. h.g.) napisana je na način sličan "Sunenu” Darekutnija, tj. po fikhskim cjelinama, stim da Bejheki često prenosi hadise koji se već nalaze u "Kutubus-Sitte” preko njihovih autora (istihradž).

8. "Šerhus-Sunne” od Begavija (umro 516. h.g.) koja osim hadisa poredanih po poglavljima shodno tematskoj cjelini sadrži i govor ashaba, tabi’ina i učenjaka vezanih za te teme.

Većina hadiskih zbirki, kao što smo vidjeli, poznata je po imenu svog autora, i njihova glavna karakteristika je da sadrže hadise i predanja koje autor sa lancem prenosilaca prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili onoga koji ju je izrekao.
Nakon petog stoljeća, autori hadiskih zbirki uglavnom ne prenose hadise sa lancem prenosilaca, već se oslanjaju na već napisana djela, i nastoje spojiti već napisano u veće i sveobuhvatnije hadiske zbirke, ili pak izdvojiti hadise iz jedne oblasti u jednu zbirku, sa ili bez dodavanja svog suda o vjerodostojnosti svakog ili većine hadisa iz te oblasti.
Izvor: medina-bosna.net