Sa teoretskog stanovišta, politika je nauka koja ima svoju važnost i mjesto; sa praktičnog stanovišta to je zanimanje koje donosi čast i korist, pa je vezana za upravljanje ljudima na najbolji moguæi naèin.

Imam Ibn Kajjim prenosi da je imam Ebul-Vefa b. 'Ukajl el-Hanbel rekao: "Politika je čin pomoću kojega su ljudi bliže miru a dalje od rata, dokle god se ne protive Šerijatu." Ibn Kajjim napominje da "pravedna politika nije protivna onome o čemu govori Šerijat, već je u skladu sa njim, štaviše, ona je jedan od njegovih sastavnih dijelova; mi je nazivamo politikom prema našoj terminologiji, a ustvari je to pravda Allaha i Njegovog poslanika."(Ibn-Kajjim: Et-Turuk-hukmijja fi es-sijase eš-šerijja)

I naši stari učenjaci isticali su vrijednost politike i njene odlike, tako da imam Gazali kaže: "Ovaj svijet je njiva budućeg svijeta, te vjera nije potpuna bez ovog svijeta. Vlast i vjera su harmonični, vjera je temelj, a vlast je čuvar; ono što nema temelja sruši se, a ono što nema čuvara biva protraćeno.(Ebu-Hamid el-Gazali: Ihjau ulumid-din)

Imamet ili hilafet oni su definirali kao sveukupno namjesništvo donosioca Šerijata - a to je Resulullah, s.a.v.s., - u zaštiti vjere i politici ovoga svijeta na osnovu vjere,(dr. Dijauddin er-Rejs: En-Nezarijjat es-sijasijja el-islamijja ) te je hilafet prema tome zaštita i politika.

Božiji poslanik, s.a.v.s., bio je političar, pored toga što je bio donosilac Objave, podučavalac i sudija. I Hulefar-rašidini koji su došli poslije njega bili su političari, budući da su upravljali ummetom na osnovu pravde i dobročinstva, vodili ga znanjem i vjerom.

Meðutim, ljudi u naše vrijeme, a posebno u našim krajevima koji su trpjeli zbog politike i političara, bilo da se radi o kolonijalističkoj ili politici vladara i izdajnika ili vladara nasilnika, osjećaju odbojnost prema politici i svemu što je vezano za nju, naročito nakon što je makijavelistička filozofija postala model u politici i političkoj borbi.

Pričaju da je šejh Muhamed Abduhu - nakon što je okusio političke spletke, zatraživši utočište od Boga,dž.š., i smatrajući to porokom, rekao poznate riječi: "Molim Boga da me sačuva od politike i od onoga ko se bavio i ko se bavi politikom, i od subjekta i od objekta politike!" Poslije su oponenti, protivnici islamske misli i islamskog pokreta iskoristili prezir, neraspoloženje i odvratnost koju su ljudi osjeæali prema politici da okarakteriziraju sveobuhvatni, potpuni islam kome danas islamisti pozivaju - kao "politički islam".

Danas je uobičajeno da se sve ono čime se aktivni musliman odlikuje nad pasivnim, inertnim, okarakterizira "političkim"! To je dovoljno da izazove osudu i odbojnost. Nekoliko muslimanskih djevojaka koje su nosile hidžab u jednom gradu na arapskom Magrebu požalile su se jednoj ličnosti visokog vjerskog i političkog položaja da im neki fakulteti postavljaju uvjet da bi bile primljene da skinu hidžab.

One su zamolile tu osobu da se zauzme kako bi se odstranio ovaj uvjet koji zahtijeva od njih da otkriju glavu i da nose kratku odjeću, što je zabranio Allah, dž.š., i Njegov poslanik. Za ove savjesne djevojke nije bilo većeg čuda nego kada im je čovjek koga su zamolile da se zauzme za njih rekao: "To što vi nosite nije pravi hidžab, to je politička uniforma!"

A prije njega najizrazitiji pobornik laicizma u Tunisu je rekao:" To je narodna nošnja!!" Jedan drugi je za bajram-namaz rekao: "To nije sunnet, to je politički namaz! I i'tikaf u zadnjih deset dana ramazana je politički i'tikaf!" Nije isključeno da doðe vrijeme u kojem će namaz u džematu biti politički namaz! I da čitanje o slavnim bitkama u djelima poput Ibn Hišamove "Sire" ili "Imta'al-asma'", ili o pohodima iz Buharijinog "Sahiha" bude političko čitanje. I da učenje samoga Kur'ana, posebno odreðenih poglavlja - bude političko uèenje.

Nisam zaboravio vrijeme kada je kao jedan od dokaza protiv optuženih navedeno to što su učili napamet poglavlje el-Enfal, jer je to poglavlje koje govori o džihadu.

Izvor:"Savremene fetve"-dr.Jusuf El-Karadawi

Pripremio: Eldar ef.Tutnić